John Brophy, znanstvenik iz NASA-inih laboratorija za mlazni pogon, izjavio je da je letjelica Deep Space 1 (ŤDuboki svemir 1ť), opremljena eksperimentalnim ionskim pogonom, skupila više vremena u svemiru od svojih prethodnika.
ŤKljučno je radno vrijeme. I druge letjelice provele su mnogo vremena u svemiru, ali im nisu pri tome na dulje vrijeme radili pogonski sustavi.ť Za razliku od tradicionalnih raketa na kemijski pogon, čiji ispušni mlaz je vruć, ionski pogon emitira samo plavi sjaj uzrokovan izlaskom iona (atoma s električnim nabojem) iz motora. Kao izvor iona koristi se plin ksenon. Sila koju proizvodi ionski pogon usporediva je s pritiskom lista papira na ruku. Međutim, polagano prikupljajući ubrzanje, ionski pogon na velike udaljenosti pruža znatan potisak, dajući deset puta više potiska po mjernoj jedinici goriva nego konvencionalne rakete.
ŤTo je ubrzanje sa strpljenjem,ť kaže Marc Rayman, još jedan znanstvenik iz DS1 tima. ŤVažnost ionskog pogona je u velikoj učinkovitosti. On koristi malo pogonskog goriva, što znači da je letjelica laganija, može koristiti jeftinije sredstvo za lansiranje i ići mnogo brže od drugih.ť Deep Space 1 lansirana je 1998. i svoju primarnu misiju testiranja desetak novih tehnologija završila je do rujna 1999. Na putu prema kometi s kojom se treba sastati 2001. letjelica je izgubila mogućnost uporabe svog sustava za navigaciju prema zvijezdama i inženjeri misije morali su napisati programe kojima su joj omogućili da za orijentaciju koristi ugrađenu kameru.
ŤOsim tog sitnog problema, misija je bila besprijekorna,ť kaže Rayman. Deep Space 1, koji je trenutno na više od 206 milijuna kilometara od Zemlje, oborila je prethodni rekord trajanja ionskog pogona u svemiru od 161 dan, koji je držala jedna NASA-ina letjelica lansirana 1970.