Ovoga puta nestrpljivost i brzina, njegove najveće mane, mogle bi Radimira Čačića stajati političke karijere. A nije mu se tako činilo sedam mjeseci prije, kad je, došavši na vlast, samouvjereno i bahato uvjeravao da više neće za volan. Vozački ispit položio je u 18. godini, no ne može se pohvaliti vozačkim sposobnostima. No, zato se u politici snašao više nego dobro. Na scenu stupa 90-ih u Varaždinu, kad se istaknuo sposobnostima u pregovorima s JNA, koja je grad napustila bez ispaljenog metka. Njegov potencijal uočila je heroina Hrvatskog proljeća Savka Dabčević Kučar uz koju osniva HNS - stranku kojoj uskoro postaje predsjednik. Već tada je ciljao na prvo mjesto u Banskim dvorima. Usporedo s političkom, Čačić gradi i poduzetničku karijeru. Krajem 70-ih osniva građevinsku tvrtku Coning, na koju su 2000-tih pale sumnje u nezakonito poslovanje. Velikim promjenama 2000-te prvi put ulazi u Vladu. Dobiva veliki resor graditeljstva i počinje gradnja Dalmatine. Šesteročlana koalicija opterećena trzavicama se raspada i gubi izbore. Kad je odlazio, samouvjereno je računao na povratak. Čak se govorilo i o koaliciji s HDZ-om. Svoje dojučerašnje, a poslije i buduće partnere je tada znao kritizirati. Čačićev drugi dolazak na vlast u Banske dvore počinje osnivanjem Kukuriku koalicije. U beznađu koji je iza sebe ostavio HDZ, građani nemaju baš puno opcija i koalicija pobjeđuje. Čačić ulazi u vladu kao najbogatiji ministar, a dao je i da mu izmisle funkciju prvog potpredsjednika Vlade. Nailazi na neblagonaklonost medija, prema kojima se ne ustručava biti drzak. Njegove bahatosti svjestan je i sam premijer, no dosad je bio nedodirljiv. Najnepopularniji je član Vlade, a sad svojoj karijeri mora dodati i osuđujuću presudu.