Bojkot, inflacija i Dioklecijan: Kako smo od Rimskog Carstva došli do Plenkijevog Edikta o jogurtu

Na ulice nećemo ali bojkot hoćemo. To nam već bolje leži. Jer bojkotirat dućane možemo i ležećki. Ležiš i bojkotiraš. Bojkotirat možeš i po kiši i po snijegu, za bojkot je najvažnije da ne ideš nigdje, pogotovo ne u dućan i ne na barikade. Samo ležiš i bojkotiraš. Ima li boljeg načina da vladi pokažeš svoje nezadovoljstvo. TV kamere su pažljivo pratile i snimale izdajnike koji bi se usudili izaći van i prošetati do placa, takve ljude smo nazivali bioteroristima, mediji su bilježili i prokazivali svakog petokolonaša koji bi na benzinskoj crpki umjesto goriva kupio pivo i čips. Slično i danas. Ne daj bože da te tv kamera petkom uhvati u dućanu. Sramota za cijelu familiju. Na ovim prostorima s inflacijom mučio i car Dioklecijan koji je zbog toga donio posebnu uredbu, to se tada zvalo Edikt o cijenama. Po njemu su bile propisane tj. ograničene cijene gotovo svih važnijih proizvoda. Pa je tako par cipela stajao od 60 do 150 denara, kokoš 60 denara, sir 20 denara, funta svinjetine 20 denara a funta govedine 8 denara. Pa je valjda po uzoru na Dioklecijana jedan drugi car 1720 godina kasnije isto tako okupio svoje vazale i trgovce te isto tako donio Edikt o ograničenim cijenama.