Rijetko tko zna štrajkati kao što znaju Francuzi - i to se opet danas potvrdilo. Nisu radile škole, nisu vozili autobusi ni vlakovi, pa čak ni onaj između Londona i Pariza - jer radnici štrajkaju.
Tisuće ljudi izašle su na ulice prosvjedovati zbog istog problema koji muči sve radnike u cijelom svijetu. Inflacija je, cijene su porasle, a plaće su iste. Makar, francuska je inflacija među najnižima u Europi, malo iznad 6 posto. I ne štrajkaju samo učitelji i medicinsko osoblje, štrajkaju i radnici nuklearnih elektrana, koji osiguravaju struju cijeloj Europi.
Hoćemo li slične prizore gledati i u Hrvatskoj? Jer, i naši javni službenici žele veće plaće zbog inflacije. I kod nas, kao u Francuskoj zasad nema dogovora. Što kažu radnici? O tome su u RTL Direktu govorile učiteljica Jagoda Čelar Čupić i medicinska sestra Melanija Črnelić.
Čelar Čupić i Črnelić kažu da su spremne ići u štrajk ukoliko ne dođe do dogovora između Vlade i sindikata.
"Prilično dugo traje ta priča, još od prošlog natezanja oko onih 4 posto, a tresla se brda i rodio se miš. To su situacije na koje smo navikli. Smetaju jer smatramo da struku i dignitet treba braniti i da država treba svoje službenike i javne djelatnike podržavati. Ovog puta smo na tom tragu da to neće ići sasvim lako i da smo kao prosvjetari spremni izaći u štrajk", kazala je Čelar Čupić.
Uvjeti rada nezadovoljavajući
Črnelić, koja u Svetom Duhu radi kao medicinska sestra, kaže da su uvjeti rada za pacijente i njih nezadovoljavajući.
"Nema se prostora, vremena, stimulacije. Treba raditi na tome. Dobili smo kroz vrijeme puno dokumentacije koju trebamo ispunjavati, nas kao sestara nema dovoljno. Sistematizacija se ne radi dobro. Rade je po broju kreveta , a ne po težini pacijenata. Smatramo da to nije dobro i da to treba mijenjati. Zakinuti su pacijenti i mi. Mi smo zdravstveni radnici i posebno smo senzibilni prema pacijentima. Nije nam lako raditi. Imate osjećaj krivnje da niste učinili dobro i dovoljno, živite s tim osjećajem i to nije lako. Postoje standardi koliko dugo morate nešto vremenski odrađivati. Pacijenta treba hraniti 15 minuta, a mi nemamo za to vremena. Treba dati terapiju, odnjegovati pacijenta, napisati hrpu papira. Fali nas jako puno, puno je realizirano prekovremenih, radi se vikendima, praznicima, noćima i to je težak, stresan i odgovoran posao", kazala je Črnelić.
Čelar Čupić je komentirala ima li pritisaka zbog ocjena.
"To je klasična priča. Naše ocjene su kao i prije od 1 do 5 i tu su se pojavili i pojavljuju se sve veći problemi vezani za ocjenjivanje učenika. Dalo bi se o tome. U svakoj školi bi trebao biti psiholog kojeg nemamo, u slučaju daš kola nema više od 500 djece nema pravo na zapošljavanje psihologa. To je veliki nedostatak. Kronično nam nedostaju asistenti u nastavi, imamo prilično puno djece po svakom odjeljenju koji imaju individualizirani ili prilagođeni pristup, to je integracija takve djece u razrede. Nedostaje nam logopeda, defektologa", kazala je Čelar Čupić.
Kazala je kako su se škole digitalizirale, ali da oprema koju imaju nije najadekvatnija i primjenjiva.
"Imamo opremu koja ne funkcionira dobro, veze nam pucaju, interneta nema, bežični internet smo dobili prošle školske godine", kazala je Čelar Čupić.
Fali ljudi u zdravstvu i školstvu
Kazala je i da je osnovica za učitelje i nastavnike 6.282,29 kuna.
"U zdravstvu je 6.300 kuna, ali osnovica je ispregovarana u Brutu", kazala je Črnelić.
Črnelić je kazala i da mnogi medicinari odlaze van.
"Ne samo mladi ljudi, nego ima i onih koji su opterećeni i kreditima. Kod nas je par kolegica otišlo, žene pred mirovinu, koje su morale otići van jer nisu mogle i znale ovdje riješiti svoje financijsko stanje. Odljeva ima puno, ljudi idu van jer se ovdje radi previše za premalo novaca", kazala je Črnelić.
"Kod nas ne možete dobiti mlade ljude iz STEM područja, inženjere elektrotehnike, građevine, matematike, to su deficitarna zanimanja. Ne možete dobiti ljude koji se žele javiti na natječaj i raditi u prosvjeti jer je vrijednost njihovog rada premalo prepoznata i preslabo plaćena", kazala je Čelar Čupić.
Jesu li požalile što su se odlučile baviti ovim poslom? I Čelar Čupić i Črnelić kažu da ne.
"Natežemo se godinama s Vladom. Malo daju, uzmu, pa vraćaju. Uvijek imaš osjećaj da se vrtimo u krug i da smo stalno tu negdje. Ništa se spektakularno kod nas nije dešavalo", kazala je Črnelić.
"Spremni smo na štrajk, to je naša borba u kojoj imamo puno iskustva, ali ljubav za svoj poziv i prema djeci, to je nešto što nas motivira da radimo još bolje i više i da se do kraja borimo za ono što smatramo da nam pripada", kazala je Čelar Čupić.
