Uznemirujuć slučaj zagrebačkih mažoretkinja za Direkt komentira psihologinja koja pomaže žrtvama seksualnog nasilja, Senka Sekulić.
Mislim da ovakav slučaj u Hrvatskoj još nismo imali: lavina svjedočanstava o neprimjerenom ponašanju Alena Šćurica.
"Bojim se da je bilo puno ovakvih slučajeva, samo je ovo slučaj koji je zbog ove situacije koja je bila na dočeku rukometaša zapravo došao u javnost. Mislim da je to situacija i ono što je ovaj slučaj vrlo jasno pokazao je kakva je to dinamika između nasilnika i osoba nad kojima je nasilan, nasilnika koji je na poziciji moći i nasilnika koji se vrlo vrlo arogantno odriče svoje odgovornosti za ono što je počinio".
Što kažete na način na koji se brani: prvi dan je govorio da cure imaju devijantno ponašanje, onda danas kaže da mediji prikazuju samo negativnu stranu. I da zašto ne pitamo one koje su zadovoljne.
"Ja uistinu moram priznati da ja nikako ne razumijem taj argument. Ako se to uopće može nazvati argumentom jer ne vidim kako bi bilo uopće relevantno što se pozitivno o njemu može reći kad imamo ovoliko svjedočanstava o tome što on je napravio. Djevojke i mlade žene koje su jučer u RTL-u Danas pričale i koje se i dalje javljaju. Uopće nije bitno jel jedna ili ih je 56, ili ih je 13. Sve ono dobro što je on eventualno napravio, argumenti koji mogu ići u korist su potpuno irelevantni. Žene pričaju o tome da je on radio neke stvari. Ja im potpuno vjerujem".
Kolega Borko Brunović, moja urednica Darinka Trgo, naša voditeljica društvenih mreža Anja Romek, razgovarali su s brojnim djevojkama ova dva dana. Mnoge kažu - ispričale bi svoju priču, ali znaju da će ih Šćuric prepoznati i znati da se radi o njima, dakle i dalje ga se boje.
"To je ono što je najteže. Uvijek je pitanje zašto žene ne progovaraju, klima i atmosfera koju mi imamo nije za pričati o onome što žene proživljavaju. Nasilnici imaju svoj modus operandi, uvijek ga imaju. Jedan od njih je definitivno zastrašivanje. U jednom trenu je sam nasilnik rekao - volio bih da vidim koje su to, pa da ih demantiram. To su doslovne riječi koje sam ja čula da izlaze iz njegovih usta. I to je nešto što izaziva strah. To je nešto što nasilnici rade, traže ih kasnije, prijete im, ucjenjuju ih na ovaj ili onaj način. Jasno je da se u takvoj atmosferi ne progovara, a isto tako imamo čitavu priču s komentarima na društvenim mrežama gdje raznorazni komentatori imaju potpuno neuke, zlonamjerne, maliciozne komentare i koji dalje stvaraju okruženje u kojima je jako teško pričati o onome što se proživjelo. Mislim da se ovdje jednostavno stvorila nekakva kritična masa koja je bila potaknuta ovim triggerom koji je bio vidljiv na kamerama. Čitava ta priča gdje je bio i Duvnjak koji je kao branio djevojku od svega toga, da je to bio nekakav momentum koji je ovo rasvijetlio, Ali nažalost, ovo se događa stalno i ima ih puno više".
Sada se mogu čuti mnogi neprimjereni komentari - 'a gdje ste zadnjih 20 godina, šta ste šutile, sad ste se našli govoriti...'
"Zbog apsolutno svakog čovjeka koji je otipkao takav komentar ikad u životu, izgovorio ga ikad negdje u javnom ili privatnom prostoru koji je slušala neka od osoba koja je doživjela seksualno nasilje od nasilnika na poziciji moći ili bez pozicije moći. Zato žrtve dijelom šute zbog tih ljudi koji pitaju zašto šute".
Kako biste ohrabrili djevojke da se jave, da ispričaju svoju priču?
"Meni je važno da kažem da ovo što mi vidimo je tipično nasilničko ponašanje. Znači, ne preuzimanje odgovornosti spaljivanja odgovornosti, nazivanje djevojaka delinkventicama, adolescenticama koje su nesretne i koje su nezadovoljne da ih ima 6500 zadovoljnih, samo ih je stotinjak do 150 nezadovoljnih. Znači da je to modus operandi koji je standard, da je to sada glas nasilnika kojem se počelo tresti tlo pod nogama, da je ono što pomaže definitivno kad se ide prijaviti da se ide s osobom od povjerenja, na što imaju pravo po Zakonu o kaznenom postupku da si međusobno daju podršku i da postoje organizacije civilnog društva gdje se može dobiti i psihološka i pravna podrška da sve to bude lakše. Znači, ide se na podršku, to je najbolje i na, koliko god može na to, da ne padnu pod ovo zastrašivanje. To je ono što je, mislim, dosta važno i zato što ovo je tipično ponašanje netko tko se sad pokušava pokazati velikim i stabilnim, a zapravo ništa tu nije ni veliko ni stabilno. I neke stvari su se počele urušavati, barem u ovom slučaju".
Bili smo svjedoci toga da je jučer kolega Borko, nakon što je s njim razgovarao kad se vratio u redakciju, stalno mu zvonio telefon. Odjednom su ga počeli zvati djevojke koje žele ispričati pozitivno o Šćuricu. Evo, danas smo čuli, djevojke su nam javile da on okolo traži njih da im šalje poruke da ih traži da se javljaju pa da daju pozitivne svjedočanstva.
"Mi imamo tu ideju o toj takozvanoj idealnoj žrtvi i o idealnom počinitelju koji su potpuni mitovi. Počinitelji su vrlo često nekakvi članovi društva koji imaju hrpu nekih dobrih stvari iza sebe. Bilo koja osoba koja može ispričati bilo što pozitivno o ovom čovjeku nema nikakvu težinu jer se ni na koji način ne pobija ovo što su ispričale druge žene da je on radio, a stvari koje su navedene su stvari koje spadaju u domenu kaznenih kaznenih djela protiv spolne slobode i čini mi se da su spomenuta kaznena djela protiv spolne slobode na štetu maloljetnica, što je nešto što se goni u Republici Hrvatskoj po službenoj dužnosti".
Baš sam se htjela pitati - imamo li sada dovoljno slučajeva da se ovo goni po službenoj dužnosti?
"Ako postoji jedan slučaj i da u javnom prostoru postoji informacija da su se ovakve stvari dogodile, nadležne institucije imaju obavezu postupati po onome o čemu su saznali iz medija".
