Skupo, skuplje, Dubrovnik! Tu famoznu deklinaciju očito vrlo dobro znaju i stranci koji u gradu pod Srđem kupuju gotovo svaku drugu ili treću nekretninu. A sada su se, čini se - poželjeli i života u maniri dubrovačke vlastele.
Ovaj ljetnikovac iz 19. stoljeća nalazi se u Zatonu kod Dubrovnika i u vlasništvu je jedne lokalne obitelji. Ako želite posjedovati ovu raritetnu krasoticu od 600 kvadrata i okućnicom od 3000, za to ćete morati izdvojiti gotovo tri milijuna eura.
"Teško je odrediti prosječnu cijenu, ali cijena je od 2 do 10 milijuna eura - to najčešće kupuju stranci! Bilo je ponuda preko 20 milijuna eura, ali odbijene su", kazao je vlasnik agencije za nekretnine Goran Pikunić.
No, nije da svi kupuju, neki i iznajmljuju i nije im problem za tjedan dana ljetovanja u vili platiti i do 50 tisuća eura. Takvima je valjda moto - kad se ima, nema da nema.
U posljednjih nekoliko godina tržište luksuznog turizma sve više jača. Do 2030. godine ono će dosegnuti čak 82 milijarde dolara a pravi procvat očekuje se upravo u ljeto 2023!
Za ovu Splićanku dubrovačke adrese želje bogate klijentele su zakon. U mobitelu ima preko 4 tisuće kontakata i ponekad doista radi nemoguće. Njezini klijenti su najčešće poznati sportaši, ali arapski prinčevi. Jedan od njih je čak tražio da mu se vade kamenčići iz cipele dok šeće po vrtu!
"Ma mislim to su sitnice, to su ljudi s istoka, ali njima je to normalno. - sve je okej dok nije protuzakonito - mi nelegalno ne radimo, ja sam single mom dvoje djece i ne želim završit u zatvoru", kazala je vlasnica VIP turističke agencije Iris Domazet.
Pa tako upravo u vrtu jedne vile improviziraju spa centar koji su gosti poželjeli tijekom svog odmora. Kaže - Rusi nikad ne gledaju cijenu, dok su zapadnjaci ipak malo oprezniji.
A tek izreći sudbonosno da na jugu? E tu se tek nema zmije u džepu! Za savršeno vjenčanje u Dubrovniku neki će bez problema dati milijune. No, na njihovu žalost neke se stvari ipak ne mogu kupiti novcem.
Poduzetnica i organizatorca vjenčanja Ines Nanić potvrdila je da je klijent iz Dubaija je htio privatizirati Stradun: "Njegov menadžerski tim je napravio plan kako pristupiti trgovinama, koliko restoranima, stanarima. Ono što je njima najbitnije je da im kažete to se nitko nije sjetio - kad to kažete onda su sva vrata otvorena i svi novčanica", kazal je.
I doista, ovi gosti u većini slučajeva ne pitaju za cijenu već samo koliko brzo nešto mogu dobiti. Najčešće najviše plaćaju privatnost, pa tako neke najbizarnije želje i prohtjeve nažalost nikad nećemo ni saznati.
