Godinama mukotrpno treniraju, u bazenu provode i po pet-šest sati dnevno i malu Hrvatsku čine velesilom. Vaterpolisti su naša najtrofejnija reprezentacija, njihova je posljednja momčadska zlatna olimpijska medalja s Igara u Londonu 2012., kada ih je predvodio Josip Pavić, današnji državni tajnik u Ministarstvu turizma i sporta.
"Neće si sigurno riješiti egzistencijalno pitanje, da poslije karijere ne moraš ništa više raditi, niti to itko od vaterpolista i želi", kaže Pavić. Ali možda će vas iznenaditi da, dok se prvacima na ovogodišnjem nogometnom Euru smiješi 28 milijuna eura nagrade, za osvajanje Europskog prvenstva hrvatski vaterpolisti će dobiti oko 8 i pol tisuća eura od Vlade, i smiješnih 40 tisuća eura od Europske vaterpolske federacije.
A puno bolje nije ni s plaćama.
"Na vrhuncu popularnosti smo imali situaciju da su najbolje plaćeni vaterpolisti bili plaćeni kao neki srednji ešalon nogometaša u našim profesionalnim klubovima. Znači, pričamo o nekim davno zaboravljenim svotama od nekih 300 tisuća eura godišnje", kaže novinar Telesporta Juraj Vrdoljak.
U rukometu se tolike svote zarađuju i danas, ali nemojte misliti da u drugom najtrofejnijem hrvatskom sportu čak i najbolji igrači igraju za miran život u penziji.
"Nitko nije počeo igrati rukomet i nitko ga ne igra zato da bi zaradio nešto od karijere i od toga živio, nego zato što voli rukomet i jer mu je lijepo, a ta nekakva zarada poslije dođe sama po sebi, i nije, da bude jasno, ni kao što je nogometna, ni košarkaška, pa čak ni odbojkaška", kaže bivši rukometni reprezentativac Goran Šprem.
Podsjetimo samo da je najplaćeniji sportaš na planetu Cristiano Ronaldo lani zaradio 136 milijuna dolara, od čega 45 od ugovora, samo mu ovakvi postovi na Instagramu gdje ga prati preko 600 milijuna ljudi donosi novac o kojem i najbolji vaterpolist svijeta može samo sanjati. Među košarkašima je najplaćeniji LeBron James, ali i on većinu zarađuje izvan terena, reklamirajući koješta pa i sam svoj brend. Novak Đoković s 38 milijuna dolara godišnje prevodi najplaćenije pojedince, tenisače. Ključna razlika je naravno u popularnosti i novcu koji se okreće u najvećim sportovima.
"Sport je puno više od same zarade u životu. Ja sam izuzetno sretan što sam se uopće bavio vaterpolom, to je momčadski sport, da dođeš do vrha ne možeš ništa sam. Vjerujem i nadam se da niti jedno dijete ne počinje se baviti sportom isključivo zbog zarade", smatra Josip Pavić.
A pogotovo s tim motivom ne počinju oni poput Tina Srbića, svjetskog prvaka na preči kojeg ne žele hrvatski sponzori, ili braće Sinković koji globalno dominiraju u vrlo neisplativom veslanju, pogonjeni isključivo ljubavlju prema tome što rade. Njima se ipak nude povlaštene sportske mirovine, kao osvajačima svjetskih i olimpijskih medalja.
"Nije to neki veliki novac, ali znači. Iz moje perspektive, apsolutno je lijepo da su sportaši koji su napravili stvarno velike svjetske uspjehe na taj način nagrađeni", kaže Šprem, jedan od dvjestotinjak sportaša koji upadaju u tu kategoriju zaslužnih.
Dakle, ako mislite talentirano dijete upisati na vaterpolo ili rukomet zbog zarade, odustanite odmah. Ionako živimo u vremenu kada više od svih vaterpolskih i rukometnih reprezentativaca zajedno, pa i više od Novaka Đokovića pobjedom na Wimbledonu, možete zaraditi ako osvojite svjetsko prvenstvo u Fortniteu, popularnoj video igri.
