Kada su u to subotnje jutro prije točno godinu dana počeli stizati šokantni prizori upada Hamasovih terorista na tlo Izraela, odmah je bilo jasno da ništa više neće biti isto. Na pokolj mladih na festivalu, masakr čitavih obitelji u kibucima, otmicu više od 250 civila - odgovor Izraela bio je bez presedana, i po razmjerima i po nasilju. Prvi proklamirani cilj - eliminacija Hamasa zbog sigurnosti Izraela i cijelog Bliskog istoka.
"Ovaj sukob je najduži intenzivni ratni sukob u povijesti Izraela, i to je jedna novost. Izrael ne namjerava odustati", ističe bivši ambasador u Rusiji i stručnjak za međunarodne odnose Božo Kovačević.
Pojas Gaze u 365 dana pretvoren je u prah i pepeo. Cilj eliminacije Hamasa iz pojasa doveo je do više od 41 tisuće ubijenih u izraelskoj invaziji, mahom civila, a da proklamirani cilj nije ostvaren. "I dalje u punom smislu Hamas kontrolira i upravlja prostorom Gaze. Taj dio se nije niti najmanje promijenio. Dodatak tome, kao što vidimo, taoci koji su uzeti i prebačeni na prostor Gaze, i dalje nisu vraćeni obiteljima", naglašava vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić.
Zato se promijenila sigurnosna situacija u Europi - ne samo što je rat na Bliskom istoku doprinio zatvaranju granicu i praktički ukidanju Schengena u strahu od novog migrantskog vala - izraelski napadi na Gazu izazvali su novi val antisemitizma, pa i napada poput ljetošnjeg u Solingenu u Njemačkoj.
Neke procjene kažu da su se napadi i pokušaji osvetničkih napada radikalnih islamista učetverostručili u odnosu na godinu prije. O tome je na sinoćnjoj komemoraciji za žrtve Hamasa u Berlinu govorio Alon Gat, Izraelac koji je preživio Hamasov upad u kibuce. "Sada smo ovdje u šestom listopadu 2023. Teror je na pragu Njemačke. Već je jednom nogom unutra", rekao je Gat.
Ipak, zanimljivo je da je na proizraelskom prosvjedu u Berlinu ovog vikenda bila tek šačica ljudi, dok ih je propalestinski prosvjed u glavnom gradu Njemačke okupio na tisuće. Sličan je odnos i u drugim europskim gradovima, pri čemu se onima koji prosvjeduju za Palestinu znaju lijepiti svakakve etikete. "Pristalice Izraela, osobito u Americi, ali i u drugim dijelovima svijeta, svaku kritiku politike Netanjahuove vlade proglašavaju antisemitizmom. To, naravno, nije u redu", kaže Božo Kovačević.
A baš zbog politika Netanjahuove vlade neke su europske zemlje s lijevim vladama u ovoj godini priznale Palestinu, među njima i naši sjeverni susjedi. "Više nego pravi trenutak je danas, čujemo to od mnogih", rekla je slovenska ministrica vanjskih poslova Tanja Fajon za Direkt, na dan slovenskog priznanja u lipnju.
Ljevica predvodnik borbe za Palestince
Kako za Hrvatsku taj trenutak nikako da stigne, to je argument da je baš ljevica ponovno predvodnik borbe za palestinsku stvar, kao što je bila u socijalističkim zemljama. "Ovo što se danas događa, ovi prosvjedi, oni nisu novost, toga je bilo i prije, ali je prestalo u jednom trenutku. Znači, imamo povratak nekih stvari koje su bile gotovo zaboravljene. To nije beznačajno za Izrael", tumači Avdagić.
A, nimalo beznačajni nisu bili ni prosvjedi studenata diljem američkih sveučilišta, koji su digli glas za Palestinu, a protiv vlade u Tel Avivu, glasnije nego ikad do sada. Rat na Bliskom istoku nije glavna, ali jest jedna od glavnih tema i na predstojećim američkim izborima, pri čemu Netanjahu po svemu što radi navija za Donalda Trumpa. "On je otvoreno ignorirao preporuke, pa i molbe predsjednika Bidena. Uporno je odbijao konzultirati se s Amerikancima o svojim akcijama, nego ih je izvještavao o tome što je napravio", kaže Kovačević.
Zbog stajanja uz Izrael, Kamala Harris mogla bi i izgubiti neke glasove mladih, ali tko god pobijedio, pritisak na Izrael će se nakon izbora povećati. "Vjerujem da će to u nekom trenutku značiti kraj. Hoće li biti puno gore, prije nego što bude puno bolje, to je ono što je velika mogućnost", zaključuje Avdagić.
Po mnogima jedino pravo rješenje - ono o dvije države, u ovom se trenutku čini nezamislivim. I bez perspektive da mu se u idućoj godini dođe i na korak bliže.
