Nakon trećeg osvojenog olimpijskog zlata u veslanju braća Valent i Martin Sinković vratili su se iz Pariza, a nakon dočeka u Zagrebu, a onda i u Samoboru stigli su u studio Direkta.
Znate li uopće koliko imate odličja?
Martin: "Ja bih rekao preko 300 ukupno"
Valent: "Sa svjetskih kupova - 50"
Gdje to sve držite?
Valent: "Nađe se mjesta. Možemo mi još osvajati"
Nećemo nikad zaboraviti tih posljednjih nekoliko stotina metara koji su odlučili utrku. Jeste li osjetili da možete pobijediti, tamo negdje na 300 metara od cilja?
Valent: "Općenito veslačka utrka - moraš pobijediti neke svoje granice. Granice boli. U nekom si polusvjesnom stanju kao da si lagano pijan. Imaš protivnike koje otprilike znaš gdje su. Moraš dati sve od sebe. A ova je utrka bila infarktna, i nama. Kad smo ušli u posljednjih 500 metara, bili smo četvrti. Da su nam tada dali broncu, odmah bi je uzeli. Ne bi uopće razmišljali jer su Britanci toliko otišli da ih nismo više ni vidjeli".
Za razliku od britanskih komentatora koji su vas tada već otpisali? Čuli ste vjerojatno viralnu snimku, govorili su - nema šanse da Britanci to ispuste.
Martin: "Čuo sam i uživao sam dok sam to slušao. Ali je već bila gotova utrka i znao sam kako će proći. Meni je tih zadnjih 500 metara bilo najlakše. Kreneš u finiš. Više ne osjetiš ništa. Psihički i fizički i samo ideš do kraja".
Nevjerojatna je to završnica stvarno bila, gdje se nakon cijele naporne utrke pronađe ta snaga i za kraj?
Valent: "Treningom raspoređujemo snagu. Znamo gdje se možemo uštedjeti. Pitaju nas je l' to bila taktika. Nije. Ne možeš ti tako taktizirati. Oni su izašli puno jače nego što smo mi mislili, ali im je falilo zadnjih 50 metara i sve se jako lijepo završilo".
Martine vi ste u Parizu rekli: 'Nemojte otpisivati stare, iskusne jarce'.
Martin: "Ali stvarno sam to mislio. Ljudi su nas otpisali. Nije me to naljutilo niti posebno motiviralo. Govorio sam cijelu godinu da se možemo boriti za zlato. Nisam bio siguran, ali sam bio uvjeren".
Ova zadnja utrka i zlato mnogima bila idealna za kraj karijere ali vama povlačenje nije ni na kraj pameti?
Valent: "Da, ovakav finish s četvrtim zlatom - bio bi na vrhuncu, ali toliko volimo veslanje i sportski način života, a mislim da i dalje možemo biti vrhunski. Ne možemo svako natjecanje biti najbolji, ali kada dođemo pravo spremni…"
Bila nam je jučer gošća također zlatna Barbara Marić koja je otvoreno rekla da iza tog zlata stoji 20-ak godina mukotrpnih treninga - kako je i kad krenuo vaš put prema vrhu?
Valent: "Najstariji brat Matija je zaslužan za to pa smo svi završili u veslanju. On je brzo odustao. Ali nas podržava i prati na svim natjecanjima. Jedino nije bio u Tokiju zbog pandemije".
Itekako imate iskustva na sportskim natjecanjima, pa i Olimpijskim igrama, kako biste opisali ove u Parizu? Po čemu su vam drukčije?
Valent: "Bile su prekrasne. Super je osjećaj. U istoj smo zgradi s našim sportašima. Navijamo jedni za druge. Ove neke stvari koje su bile u javnosti - ne može sve uvijek biti vrhunski. Kreveti su kartonski. Jedino nije bilo klime jer su htjeli da bude što manje karbona u zraku".
Martin: "Napravili su neki sistem da rashladi sobe, ali nije baš funkcioniralo. Na kraju sam probao i skočiti na krevet i sve je izdržao. Prije se nisam usudio".
Cijeli intervju u Direktu pogledajte u videu.
