Korizmu često povezujemo s odricanjem od poroka, slatkog i suvišnog. Po stvarni smisao idemo do slavonskog sela poznatog po ukradenom zvonu u kojem kuca veliko srce - za one koji nemaju ništa.
Ljudi u ovom kraju na osobnoj razini odriču se onoga što su prepoznali u svom karakteru i svom ponašanju kao loše i da bi mogli biti bolji ljudi da se toga odreknu - bolji ljudi zbog sebe samih i onih oko sebe. Ovi ljudi zanimljivi su i po tome što žele pomoći ne samo svojoj zajednici da bude takva, nego i onima koji žive puno dalje od njih i koji su u potrebi.
"Istinski smisao Korizme je svakako pripremiti sebe, svoju psihu, svoj duh, svu egzistenciju na takav način, ako je ikako moguće da se lakše susretne sa Bogom, dakle isprazniti ono što nam smeta u komunikaciji s Bogom. Ono što nas spriječi od molitve, od milostinje, od posta i napokon naći taj privilegirani trenutak i mjesto gdje se mogu susreti sa Bogom", objasnio je smisao Korizme župnik Marin Putilin.
U njegovoj župi ljudi to čine zbog sebe, ali i da bi pomogli drugima i to ne samo u Korizmi, nego i čitave godine.
"Meni je jednostavno došao poziv da to činim. Samo jedanput mi je došla misao u glavu da moram ići u tu i tu državu. I tako sam posjetio Zapadnu Saharu, Srednjoafričku Republiku i Sudan. Svugdje sam prije svog polaska prikupljao nekakvu milostinju od ljudi koji su bili voljni dati. I kada vi dođete tamo, vidite kakvi su to uvjeti života... Naravno da već svi znamo da je Afrika jako siromašna, da je sve jako teško, ali dok vi vidite te ljude, kada vidite njihova lica, kada gledate u njihove oči, kada vidite u njihovim očima, što su sve prošli i kako je to sve bilo, onda još čujete njihove priče njihova iskustva. Vi sve što imate ostavljate tamo i jednostavno ne marite za to kako će vam biti dalje. Svaki put se Bog za mene pobrine. Bog me vodio kroz Afriku i nijedan jedini dolar nije otišao na krivo mjesto. Nitko ih nije uzeo, nitko ih nije oteo. Nitko me nije ničim sprečavao", objasnio je župnik.
Župnik Marin ima planove i za iduća putovanja.
"Mi možemo tako svake godine otići, kupiti nekakvih desetak tona hrane ili 200 kila lijekova ili nečega. Ali, to mi je kao kap u moru. Kao nekakve mjere koje samo krpaju staru poderane odjeću. Trebalo bi nešto trajno otvoriti i kroz molitvu sam došao na ideju. Bilo bi dobro otvoriti farmu koza na sjeveru u Južnom Sudanu, a oko glavnog grada Južnog Sudana trebalo otvoriti možda farmu pilića ili koka nesilica. I ja sam se posavjetovao sa ljudima ovdje u Hrvatskoj, spremni su pomoći i imamo sponzore. Vjerojatno ćemo dobiti donaciju cijele farme i odvest ćemo tamo i neka Bog dalje pomaže. Ja vjerujem da to činimo samo u Božje ime. Kaže Isus, blaženije je davati, misleći na materijalna dobra, nego primati. Ja sam to iskusio. Stvarno vi živite unutra oslobođeni, vi bivati sretniji. Sve vam biva lakše. Sve vam biva bolje", završio je župnik.
