Zadarski župan u Škrabrnji: 'Izašli smo van iz podruma i tenk je počeo pucati na nas'
Istog 18. studenog zločin je i dalje bez prave kazne i u Škabrnji. U malom mjestu u zaleđu Zadra u jednom je danu mučki ubijeno 43 mještana i 15 branitelja. Tenkovi 9. kninskog korpusa JNA predvođeni Ratkom Mladićem prije 34 godine pregazili su pitomo ravnokotarsko mjesto
.Ni bura ni kiša nisu omele 20 tisuća ljudi iz cijele Hrvatske da i ove godine odaju počast žrtvama Škabrnje. Jure Knežević iz Ždrila Kneževića je doveo i djecu.
"S dicom sam doša, Anđelom i Petrom, moram, da se ovaj dan nikad ne zaboravi", kaže Jure Knežević
Braniteljima su sjećanja još svježa.
"Uvijek se čovjek vrati, vrati se u to vrijeme. 34 godine, neću reći da je bilo ko jučer, ali recimo da je mjesec dana prošlo", kaže Dario Partić, ratni pripadnik Specijalne jedinice policije Orao-Osijek. Boli ih što zločini nikada nisu adekvatno kažnjeni, a pitanje je i hoće li biti ikada, pa njegov kolega Zdravko Blažević zaključuje:
"Što se tiče zločina, nas još živih dok ima iz tog vremena branitelja, možemo voditi brigu, ali da će se nešto u budućnosti nekoj nešto dogoditi i ti zločinci koji su nešto napravili, stari su, možda više nekih ni nema. Znači, ne vjerujem jednostavno u to.
Mldić, Arambašić, Lakić, Čečović
Ratni zapovjednik obrane Škabrnje ne može prihvatiti da su poznata imena zapovjednika JNA i paravojnih srpskih snaga, a da nikada nisu procesuirani.
"Ratko Mladić prvi jer je 9. kninski korpus napada Škabrnju, drugi je trebao biti Mile Uzelac, pukovnik koji danas živi u Novom Sadu, zapovjednik specijalnih postrojbi, Milan Arambašić, potpukovnik koji danas također živi u Vojvodini, on je vodija pješačke snage, Sretko Lakić, koji je prošle godine umra u Valjevu, koji je vodija brigadu mornaričko-desantnog pješaštva na Škabrnju, i Tripko Čečović koji živi danas u Podgorici, pukovnik koji je vodija motoriziranu 62. brigadu iz Benkovca", nabraja ih svake godine Marko Miljanić.
"Upravo je to izvor današnjih frustracija. Upravo se nalazimo tu zato što za te zločine niko nije odgovara. Kako nitko nije odgovara za zločine, onda te opet sile iste ponavljaju svoj ples misleći destabilizirati Hrvatsku. Hrvatska se ne može destabilizirati, ona je stabilna i ostat će dok god se mi okupljamo ovdje u Škabrnji, u Vukovaru", smatra branitelj iz Kijeva Marinko Čavka.
Potpredsjednik Vlade, koji je vodio delegaciju od 8-ero ministara u Škabrnji, a i sam vuče korijene iz nje, je optimističniji.
Težak je teret i te emocije i osjećaji su takvi da ljudi to naravno ne mogu prihvatiti da se to još uvijek nije procesuiralo na način koji treba, ali evo vjerujem da i Hrvatsko pravosuđe i Državno odvjetništvo, evo tu je i ministar pravosuđa, da rade sve da konačno dođemo i do tog trenutka" kaže ministar mora, prometa i infrastrukture Davor Butković (HDZ).
Sjećanja ne blijede
Kobnog 18. studenog 1991. današnji općinski načelnik bio je 4-mjesečna beba, a zadarski župan - škabrnjski petogodišnjak.
"Bilo je nas 50-ak u podrumu i sjećam se kad su četnici došli razbijati u kući iznad. Tu smo ostali cijeli dan, cijelu noć, drugi dan i tek drugi dan smo izišli vani. Bila je mjesečina i sjećam se da je tu bio i jedan tenk zapao u blato u polju koji je počeo pucati na nas", živo je ostalo u sjećanju zadarskom županu Josipu Bilaveru (HDZ), a načelnik Općine Škabrnja Ivan Škara zaključuje ako je taj događaj zauvijek promijenio i odredio njihovo mjesto:
"Neki su izgubili i svoje roditelje, djedove, tako da izgubili su cijeli svoj život u tom trenu što su imali"
Svake godine čitaju se imena poginulih na groblju, a djeca iz Škabrnje stavljaju po jednu ružu za svako pročitano ime uz spomen križ.
" Oprostiti da, ali ja mogu možda lakše reći oprostiti jer iz moje uže obitelji nitko nije nastradao. Imam puno prijatelja i rodbine koji su poginuli, ali zaboraviti, ne može se to zaboraviti nikada", zaključuje Maša Čavka iz Kijeva.
Tužna sjećanja prenose se na nove generacije. „Da se nikada ne zaboravi“ – na ovom groblju se ne izgovara olako.