Zagrepčanima stiže 20 posto skuplji kubik vode, pa je pred novinare stao gradonačelnik Tomašević i pokušao opravdati odluku.
Ali nije mu baš pošlo za rukom. Usluga nikad gora, a u 21. stoljeću i dalje ima Zagrepčana bez pitke vode.
Na Mirogoju, na Trešnjevci, u Gajnicama, Malešnici, na Ribnjaku, u Vodovodnoj ulici, Novom Zagrebu. Nema dijela grada u kojemu u posljednje dvije godine nije pukla cijev. Naravno, kako i ne bi pucale kad 3500 kilometara vodoopskrbne mreže imaju veteranske dijelove stare 70-ak godina.
"U sljedećih pet godina VIO će investirati dva milijarde kuna u mrežu vodoopskrbe i odvodnje. primjerice to su četiri nova maksimirska stadiona ili četiri nove sljemenske žičare", kazao je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević.
Ali investirat će naš novac jer voda poskupljuje za 20 posto. Iako tvrde da smo i dalje među jeftinijim gradovima, tablica je ovakva. U Splitu će kubik vode stajati 11,60 kuna, u Rijeci koja je trenutno skuplja od nove godine opet 14,13 kuna, Osijeku 15,14 kuna. Zagrebačkih 17,75 - ne zvuči najjeftinije.
U svemu tome nije bilo teško pronaći ljude koji bi vrlo rado plaćali tu veliku cijenu za pitku vodu, međutim ne mogu jer već šest godina čekaju priključak za vodu koja je dovedena do njihove kuće, a za to vrijeme oni koji su sretnici piju vodu iz bunara dok oni koji nemaju čistu vodu iz bunara moraju pitku vodu donositi s izvora.
Osam posto Zagreba nema priključak na vodu, to je 100 000 ljudi. Barem.
"Dio ovih investicija će ići u proširenje mreže kako ne bi imali bunare nego javnu vodoopskrbu i kanalizaciju a ne septičke mreže", govori Tomašević te dodaje da su oni apsolutno prioriteti.
Ima još prigovora vodi, iako u ovih 200 milijuna kuna koliko planiraju dobiti većom cijenom - nitko ne spominje kvalitetu.
Na zapadu grada voda je toliko puna kamenca da nakon kuhanja zdjelica ostaje - doslovno bijela
