Dan nakon pada Vukovara, pravi pakao nastao je te 1991. godine u prigradskoj četvrti Borovo naselje gdje je bila rezervna bolnica s oko 800 ranjenika. Ondje je na današnji dan srpski okupator ubio više od 50 Hrvata, za mnogima se i dalje traga. Bojan Uranjek
Nakon Dana sjećanja u Vukovaru, još jedna tužna kolona i još jedna teška obljetnica. Križni put za hrvatske branitelje, ranjenike i civile iz Borovo Commerca počeo je odmah po dolasku srpskog agresora u stacionar ratne bolnice.
Zlatko Zaoborni, vukovarski branitelj, prisjetio se kako je sve izgledalo: "Tu su bili hrpa četnika, bilo je odmah ubijanja na licu mjesta." Boško Marin, također branitelj, jedan je od preživjelih: "Ja sam imao sreću da preživim, ne znam na koji način, skinut sam gol tu na ulazu." Zlatko Zaoborni nastavio je prisjećati se mučnih detalja: "Pošto sam bio na štakama, ja sam nekako pognute glave izlazio gdje su nas kao smještali, sabirali." "Opsovao mi mater ustašku, par puta me razvukao i polegli su me dolje", rekao je i Boško Martin.
Sve što je slijedilo bilo je mučno, ružno i teško. Danas, kada se odaje počast ubijenima i stradalima, najteže je onima koji sudbinu svojih najbližih još uvijek ne znaju. Manda Patko, predsjednica udruge Vukovarske majke, kaže da tuga ne prestaje: "Jako teško je živjeti bez najbližih, teško je nama suprugama, našoj djeci, a još je teže majkama koje traže još svoju djecu."
Marija Šestan sina Tomislava traži godinama, no umjesto do informacija došla je do zida šutnje: "Svi šute, nitko neće da kaže, a mi tapkamo u mjestu, iz godine u godinu, iz godine u godinu, evo 32 godine, ono što ja kažem – više ga tražim nego što je on imao godina, on je imao 21 godinu." Milka Pančić, koja traži kćer Jelenu, kaže da nakon toliko godina, više nije sigurna u savjest, ali se nada: "Ne znam da li će im proraditi savjest, samo da mi kažu gdje je, da pronađemo njene posmrtne ostatke."
Zaborava nema, poručuje Dalibor Đurđek, koji traži oca Ivana ranjenog i nestalog, kada je njemu bilo 10 godina. Majka mu je preminula prije tri godine i i istinu nije dočekala pa potragu nastavlja on. "Tražimo i dalje istinu ne samo o našem ocu nego i ostalih 1803 osoba koje još uvijek se potražuju i njihove obitelji ne znaju za sudbinu svojih najmilijih", rekao je Dalibor. Do tada će se boriti svjedočenjem protiv zaborava te svijećama i cvijećem odavati im počast kao što je to danas učinjeno i u Borovu na obali Dunava.
