U studiju RTL-a Danas gošća je psihologinja Anita Lauri Korajlija, uoči sutrašnjeg povratka djece u školske klupe nakon tragedije u Osnovnoj školi Prečko.
Stravičan događaj u Prečkom dogodio se zadnjeg dana prvog polugodišta, sutra se sva djeca vraćaju u klupe - za početak - preporuka roditeljima koji možda s djecom još nisu razgovarali ili djeca za to još nisu čula - trebaju li im reći prije povratka na nastavu?
"Jako puno roditelja je radilo procjenu treba li reći djeci ili ne, pa su neki odlučili da neće reći ništa kako bi ih zaštitili. Djecu će sutra dočekati drugačiji režimi koje će djeca primjetiti. Ako im nitko ne kaže ništa, svakako će uočiti promjenu. Na roditeljima je je li bolje na njima prilagođen način, kao osobe kojima djeca najviše vjeruju, reći što se dogodilo i kako se stvar sada promjenila i da su sada sigurniji u školama. Ako im oni ne kažu, djeca to mogu saznati od drugih ljudi. Po meni sačuvati djecu od neugodnih informacija i emotivnih stanja nije moguće".
Jesmo li nakon ove tragedije počeli mijenjati obrasce ponašanja i jesmo li kao društvo počeli voditi računa o mentalnom zdravlju?
"Puno smo razgovarali o mentalnom zdravlju i sigurnosti. Napravljeni su neki koraci u vidu sigurnosti, ali što se mentalnog zdravlja tiče - treba sjesti za stol i stvarno razgovarati na svim razinama. Uključujući i obrazovanje psihologa - nema ih dovoljno, ne žele raditi u školama i slično. Možemo pričati o povećanjima kvota, obrazovanju, dodatnim edukacijama, uvjetima rada u školama... To ne ide jedno bez drugog, ne mogu se psiholozi izmisliti koje ćemo na brzinu zaposliti. Škole su samo jedno malo mjesto, imamo pitanje dječijih psihologa i psihijatara i u zdravstvu. Malo smo razgovarali kao i uvijek, ali nismo ništa napravili".
Kako prebroditi strah koji djeca prema izjavama roditelja razumljivo imaju konkretno u školi u Prečkom?
"Nerealno je očekivati da će ići u školu bez straha i zabrinutosti, to se neće dogoditi. To je dio života, neugodne emocije o kojima s djecom treba razgovarati. Bit će teško, doći će im da plaču, pobjegnu, ali najgore je pobjeći. Treba razgovarati s kim mogu razgovarati i s kime podijeliti osjećaje. Mlađa djeca mogu nositi sa sobom u školu neki objekt koji je njima važan i daje im osjećaj sigurnosti".
Može li ovaj novi režim, zaključavanje škola, ojačati osjećaj sigurnosti ili pak dodatno izazvati stres?
"To je sasvim sasigurno promjena, i može izazvati stres kod djece. Djeca gledaju kako odrasli reagiraju i ako im kažemo da je to promjena koja je došla kako bi bili sigurniji i ne radimo oko toga drame nego nešto što će biti njihova svakodnevnica, oni će se naviknuti. Apeliram da to bude sigurnost koja je prilagođena djeci".
