Nakon Zagreba i Varaždina najuspješnijem hrvatskom izborniku Zlatku Daliću doček je poslijepodne priredilo i njegovo rodno Livno. Oko 7000 ljudi sa svih strana svijeta, od Dalmacije preko Njemačke do Australije, svog su junaka dočekali pjesmom i trobojnicama. Prilog Dragane Eterović i Ružice Đukić...
Sve gore, plavo more i, Daliću najvažnije, Livanjsko polje. Bilo je dočeka, kaže, ali ovo je onaj poseban doček, kad se baš vraćaš kući. Najvažniju poruku uputio je mladima.
"Mogu vam ja biti primjer koji sam pošao iz Livna, iz maloga mjesta, kao nitko i ništa...", zaustio je a onda ga je prekinuo vrisak oduševljenja. "... ja sam nešto napravio jer sam bio pošten, uporan, skroman, domoljub. I vjerovao sam u sebe i zato moji mladi ljudi ništa u životu nije nemoguće."
Stipan Čarić iz Ošlja: "On zna okupit ekipu na temeljima rodoljublja, domoljublja, obitelji i vjere. Znači, on propovijeda vrednote."
Gordana: "Došla sam iz Dubrovnika, al' sam iz Hercegovine, a Zlatko je naš. Mi smo ponosni što ga imamo. Jeee!"
Luka, Antonio i Flavio iz Novog Travnika: "Ovo je spektakl... Fantastična atmosfera... Srce ponosno... Ništa drugo nismo ni očekivali... Što bi mi rekli, da ćuskije padaju, ne mogu nas omesti."
Pjevač Mate Bulić: "Ovi ljudi su došli i svak na svoj način je dao jednu dobru atmosferu za ovo što je napravio čovjek, koji ja vjerujem, u sljedećih 50 godina jako teško (će ponoviti)."
Zlatko Dalić je rekao za RTL je li se uspio odmoriti: "Nema odmora dok ovo traje. Ja sam svjestan da ljudi hoće, žele da se pojavimo. Ja sam spreman i nije mi teško ništa, jer ja nisam nitko drugi, nego samo jedan od ovih ljudi tu, jedan normalan čovjek koji je pun emocija, pun sreće, pun zadovoljstva, pun ponosa. I ja moram biti ovdje i ja moram zahvaliti tim ljudima, koji navijaju, koji daju puno strasti, emocija, ljubavi i za Hrvatsku, a i za mene osobno."
Livno je svog junaka dočekalo raširenog srca i ruku. Bilo bi i bolje da nije bilo nepriličnog skandiranja, ali mi time ovu lijepu sportsku i životnu priču nećemo kvariti
