Jedan od omiljenih pjesnika Zagreba, velikan hrvatske šansone, ‘zlatni trešnjevački dečko’ Zvonko Špišić umro je u Zagrebu sa 80 godina, potvrdilo je Hrvatsko društvo skladatelja na svojoj službenoj Facebook stranici.
'Zadužio je Društvo na mnoge načine, od autorskog rada do uspješnih angažmana u HDS-u. Od 1979. do 1980. bio je potpredsjednik, od 1980. do 1984. predsjednik, te od 1984. do 1988. godine tajnik Hrvatskog društva skladatelja. Direktor Zagrebačkog festivala bio je 1980., 1981. i 1987. godine. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja - ali najtrajnije od svega, iza njega ostaju njegove pjesme. Više informacija o ispraćaju g. Špišića objavit ćemo uskoro', napisali su.
Rođen je u Zagrebu 26. veljače 1937. godine, a glazbom se bavi od dvadesete. Skladao je, pisao tekstove, radio aranžmane, a za svoj rad primio je šezdesetak domaćih i inozemnih nagrada i priznanja.
Špišić je prvi po broju izvedenih pjesama i nagrada na festivalima u Zagrebu i Krapini, a donedavno treći po broju nagrada u Splitu. Bio je aktivan u Hrvatskom društvu skladatelja i nekoliko je godina radio kao direktor zagrebačkog festivala zabavne glazbe.
Premda je to manje poznato, bavio se i likovnom umjetnošću i priredio je 18 samostalnih i veliki broj skupnih izložbi. Izdao je tri knjige tekstova svojih pjesama, od kojih mnoge spadaju u antologiju hrvatske lirike. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića i Odličjem Hrvatskog pletera, te Spomenicom domovinske zahvalnosti.
Posebno mjestio u njegovom opusu zauzimaju pjesme vezane uz Zagreb, ‘Trešnjevačka balada’, ‘Zagrebečke španciracije’, ‘Zagrebačko ljeto’, ‘Zakaj volim Zagreb’, ‘Od Selske do vječnosti’ itd. One su danas jedno od najljepših svjedočanstava jednog vremena čiji je Zvonko Špišić neizostavan dio.
