ŽUJINI TALENTI

Poznati voditelj Ivan Vukušić radi nevjerojatne lampe: rad rukama smiruje i daje fokus

Sjećate se 2020. godine? Kako da ne. Nismo niti pošteno zagazili u tu godinu znakovitih brojeva, a životi su nam se okrenuli naglavačke, pa smo se našli zatvoreni u stanovima, u trenirkama i s nekim novim navikama. Kunuli su se mnogi tada kako će se sad redovito baviti tjelovježbom, naučit će crtati, strani jezik, ma sve! I znate što? Ima ih.

 

foto: Sven Bulava

Omiljeno hrvatsko pivo, Ožujsko, u novoj kampanji traži skrivene talente koje su Hrvati otkrili u pandemijskoj godini. Kako bi nastavili što normalnije živjeti, u posljednjih godinu dana mnogi su otkrili nove vještine. Žuja ovako slavi neuništivi duh naših ljudi koji su u ovo izazovno vrijeme našli načina da ubiju vrijeme: da nauče nešto novo i korisno kako bi i dalje radili, zabavljali se te, naravno, družili. Englezi kažu, kad ti život uvali kisele limune, ti napravi limunadu. U Hrvatskoj, mi napravimo Žuju.

Sada, skoro godinu dana nakon početka „novog normalnog“ odlučili smo pronaći te heroje koji su ovo razdoblje iskoristili za neke nove hobije i učenje novih vještina. U suradnji s Ožujskim pivom donosimo serijal razgovora sa skrivenim talentima, onima koji ne pristaju na limune, već piju limunadu, koji uvijek žive život punim plućima.

Prvi talent kojeg otkrivamo u ovom serijalu razgovora je Ivan Vukušić, poznati radijski i televizijski voditelj kojemu je strast – izrada lampi!

Kako si se ti prilagodio na „novo normalno“ i kako je izgledala tvoja svakodnevica?

Prilagodba na neki način traje još uvijek. Iz dana u dan nastojim biti optimističan i gledati svijet s vedrije strane, što mi je na neki način u prirodi. Poput većine, držao sam se dalje od roditelja i rizičnih skupina te provodio vrijeme koliko god sam mogao u šetnjama i kontroliranoj kućnoj atmosferi. U početku sam najviše producirao neke reklame i beatove u kućnom studiju, a nakon toga sam se bacio na izradu lampi – i nisam ih do danas pustio.

Gdje pronalaziš inspiraciju?

Inspiraciju pronalazim u stvarima koje se meni sviđaju i u nedostatku ponude na našem tržištu. Dakle, napravim si lampu koju nitko ne prodaje, a ja bih je volio vidjeti kraj kreveta, na radnom stolu, u dnevnom boravku ili pored nekog prozora. Nemam uzore. Jednostavno mislim da je lampa više od svjetlosti koju trebamo dok nešto radimo. Ona je poruka kao i stil odijevanja. Može napraviti čudo od atmosfere u interijeru, a toliko mali detalj nekad bude presudan da čak potpuno digne sam prostor. Naravno, volim i sam proces izrade koji je potpuno drugačiji od poslova kojima se najčešće bavimo. Rad rukama smiruje i odličan je fokus. Tada, u tom trenutku sam potpuno prisutan bez puno naprezanja.

foto: Sven Bulava
foto: Sven Bulava

Je li tvoj hobi samo hobi ili imaš i poslovnih aspiracija?

Najiskrenije, u zadnje vrijeme vidim sve veći potencijal u tome. Pogotovo jer mi mnogi poznanici nude razne usluge samo da to zaživi. Jedan je voljan besplatno napraviti web stranicu, a drugi pak ima drvene resurse u neopisivim količinama pa bi se to moglo dići na jedan potpuno drugi nivo. Mislim na kvalitetu materijala i raznolikost ponude drvenih dijelova. Tanka je linija između hobija i biznisa. Trenutno sam u fazi vizualizacije i skiciranja novih modela.

Koliko ti je trebalo da izradiš prototip lampe? Koliko si ih do sada izradio?

Napravljeno ih je sedamdesetak do sada, a za prvu je trebalo jedno poslijepodne. Imao sam pomoć prijatelja Kikija pa je išlo lakše i brže.

foto: Sven Bulava

Imaš li još kakvih hobija ili vještina sa strane?

Produkcija i beat making su ljubav od ranih dana. Odmah nakon srednje škole sam znao da je to ono što me najviše okupira i zanosi. Da glazba nije sastavni dio radija i televizije, vrlo vjerojatno nikada ne bih postao voditelj.

Što si naučio novo u zadnjih godinu i pol?

Podsjetio sam se koliko smo prolazni i mali. Koliko toga možemo napraviti kada imamo slobodnog vremena i da se tek u ovako izazovnim vremenima vidi tko je kakav i “od čega”.

Je li ti povremeno bilo teško u zadnjih godinu dana? Kako si prevladavao takve trenutke?

Naravno da je bilo teško. Nevidljivi virus i nepredvidljivi potresi savršen su recept za PTSP. Počeo sam se baviti sobom iznutra. Opuštanje, povremena meditacija i druženje s ljudima koji mi odgovaraju su ključ. Vjera je nešto što ne smije biti poljuljano. Vjera u sebe, u kolektiv i bolje sutra. Sve je prolazno pa i ovo ludilo u kojem trenutno živimo. Ne čitam toliko vijesti po portalima. Mislim da se može i bez toga. Informiram se i onda dalje konzumiram glazbu, dokumentarce i serije/filmove koji me zanimaju. Knjiga se također vratila u život i čitanje me baš opušta. Imam psa i moram reći da su oni veliki antidepresiv za sve članove obitelji. Udomite ako ste u prilici i uljepšajte si život. Nećete požaliti.

foto: Sven Bulava

Imaš li kakvu poruku za čitatelje – kako si ti pronašao svoju strast i imaš li kakav savjet za njih?

Želim svima da dišu duboko i dignu glavu gore. Trebamo vjerovati u sebe i slušati  se. Ako vam se rade lampe, onda radite lampe. Ako vam se slika, slikajte. Radite bilo što. Koji god poriv bio, tu je s nekim razlogom i pomaže nam da se izrazimo, a time i bolje upoznamo sebe. Na kraju krajeva, imati fokus na nešto, osim posla i svakodnevnih zadataka, je neprocjenjivo.


Sadržaj nastao u suradnji s partnerom Ožujsko prema najvišim uredničkim standardima Net.hr-a