Od 556 lokalnih samouprava u državi mi smo pretposljednji po razvijenosti", govori Predrag Burza, SDSS, načelnik Ervenika.
Na posljednjem mjestu je susjedna im općina Civljane, a tek za mjesto razvijeniji od njih su također njihovi susjedi iz općine Biskupija. Sve tri općine okružuju grad Knin. Općinom Ervenik i 12 milijuna kuna proračuna upravlja mladi inženjer Predrag Burza.
"Ono što sam više puta rekao je da ako se netko nalazi u takvoj situaciji, ne znači da mora biti obeshrabren, da ne treba biti agilan te svoju lošu poziciju iskoristiti korisno za razvoj i da možda lakše odradi određene projekte koji su mu dostupni", govori Burza.
Ove se općine nalaze na dnu zbog starosne strukture stanovništva, loše infrastrukture i niskog nataliteta. Od zadnjeg popisa izgubili su gotovo polovicu žitelja. No u općini Ervenik brzo su naučili kako uz pomoć države i fondova Europske unije, stanje mijenjati na bolje. A baš zbog svoje nerazvijenosti lakše povlače novac.
"U 2018. godini koja je što se tiče naše općine bila plodonosna. Uspjeli smo izgraditi 12 kilometara vodovodne mreže i 25 kilometara asfaltiranih nerazvrstanih puteva. Putem dostupnih mjera zaposlili smo sedamdesetak ljudi i pokrenuli zajedno s investitorom projekat velike vjetroelektrane vrijedan čak 248 milijuna eura", objašnjava Burza.
Elektrana se ubrzano gradi. Novac koji će dobiti kroz komunalnu
naknadu i ostala davanja, općini će kroz godinu dana osigurati
financijsku neovisnost i mnogo veći proračun.
Iako općinu nastanjuju većinom stariji ljudi, ima i mladih, a
zajednički su detektirali smjerove razvoja.
"Možemo se baviti ugostiteljstvom, turizmom, stočarstvom,
poljoprivredom i obnovljivom vrstom energije", kaže Burza.
Prednost je što je stanovnika malo pa se općina može posvetiti
gotovo svakom ponaosob. Svjedoče nam to Marcela i Vojo
Markoš iz sela Pađene. Vojo je Srbin, a Marcela
Hrvatica. Upoznali su se u Rijeci gdje je Vojo radio kao
otpravnik vlakova. Bila je to ljubav na prvi pogled, a pred rat
doselili su u Pađene. U Oluji izbjegli u Srbiju i vratili se za
manje od godinu dana i otpočeli novi život.
"Bila je humanitarna organizacija KIR, kršćanska inicijativa. Nudili su nam krave i došli su vidjeti. Jedna štala nam je bila zapaljena koju smo obnovili i krenuli smo sa tri krave što su nam dali", govori Marcela Markoš, Pađene.
Cijena mlijeka tada je bila jako dobra. Od prihoda su školovali svojih osmero djece. No nekoliko godina poslije, cijena mlijeka je drastično pala. Stariji sinovi otišli su nakon školovanja u Njemačku, kćeri se udale. Marcela je završila tečaj za mljekara sirara.
"Suprug i ja smo odlučili otvoriti mini siranu i krenuti sa proizvodnjom base, dok su sinovi bili u Njemačkoj. I malo po malo, bila je to dobra zarada. Krenuli smo u izgradnju objekta mini sirane. Sve sami sa svojim sredstvima. Htjela sam da idemo preko EU fondova, no bilo je teško pribaviti papire", govori Marcela.
Izgradili su objekt, kupili još nekoliko krava, sin se vratio iz Njemačke, podigao kredit i opremio siranu. Krenula je proizvodnja sira, a ubrzo su se zaredale i medalje za kvalitetu. Njihov rad su prepoznali u općini, no i ljudi zaduženi za fondove Europske unije.
"lani smo se prijavili na natječaj fonda EU za mjeru 421 koja je
dodatna poljoprivredna djelatnost za kušaonicu sira. Tako bi još
više povećali prihode, a dolazili bi i turisti", govori
Marcela.
Sinovi se uskoro žene, kušaonica je u izgradnji. Markoši su pravi
primjer ako se želi i ako postoji dobra ideja, može se uspjeti ma
gdje živjeli.
"Za turiste objekt mora imati sanitarni čvor sa odvojenim prostorom gdje će se pripremati hrana. Imat ćemo kamin, stolovi i klupe gdje će turisti sjediti, a moći će i na terasi sjediti. Tako da ćemo mi moći kupovati i proizvode drugih OPG-ova i usluživati. U ponudi ćemo imati pršut, kobasice, povrće što će biti dodatna zarada. Nadamo se da će iduće godine biti otvoreno", govori Marcela.
Za sada proizvode prodaju na kućnom pragu i lokalnim sajmovima. No uz novo rashladno vozilo koje će također financirati kroz fond Europske unije, proizvode će voziti diljem dalmatinske obale. U poslu pomaže i najstariji unukPetar. Gospođa Marcela ima poruku za sve one koji se boje pokrenuti vlastiti posao.
"Jednom smo pali na natječaju i išli smo drugi put. Treba imati konzultante, a raditi se mora. Bilo u Njemačkoj, bilo kod svoje kuće, a ljepše je kod svoje kuće", poručuje Marcela.
Pozdravili smo se Markušima i krenuli u susjednu općinu Biskupija. Tamo je opet mladi čovjek načelnik. Njegovo ime je Milan Đurđević. Nakon fakulteta, život u gradu zamijenio je onim na selu. Na svojoj djedovini. Ciljevi i orijentacija njegove općine isti su kao i susjednog Ervenika.
"Već dvije godine imamo malo ozbiljniju priču kada je u pitanju seoski turizam. U Riđanima, baš na izvoru rijeke Kosovčice jedna familija je obnovila svoju kuću i koliko čujem ide im izvrsno. Oni su povukli i neke druge tako da se sada veliki broj ljudi koji i ovdje žive ali i oni koji ne žive, a imaju svoje kuće interesiraju da bi ih preuredili i iznajmljivali kao apartmane", govori Milan, načelnik Općine Biskupija.
Hvali suradnju s ministarstvima. Uz njihovu su pomoć obnovili javnu rasvjetu, asfaltirali mnoge ceste i uređuju kulturni centar. Sva djeca imaju besplatni produženi boravak i instrukcije iz školiskih predmeta koji im slabije idu. Iznenadilo nas je da nemaju većih problema s nezaposlenošću.
"Najveći dio stanovnika radi u poljoprivredi dok jedan dio u
općoj bolnici u Kninu, dio u tvornici vijaka, dio u
tvrtki Knauf koja je na našem području, a dio u
općini, kroz komunalno društvo ili javne radove", govori
Milan.
Dragan Katić iz sela Biskupija odlučio se za poljoprivredu.
Zatekli smo ga na polju gdje sadi lubenice. Obrađuje deset
hektara zemlje, a rade svi, od supruge, majke, pa i starija djeca
u slobodno vrijeme. Uzdaje se, govori nam, samo u sebe i svojih
deset prstiju.
"Ne koristimo nikakve fondove niti smo išli na natječaje, a ni ne trebaju nam. Sve što investiramo investiramo iz svojih sredstava. Koliko radimo, toliko kupimo. Zaradimo koliko možemo i to je to", govori Dragan Katić, Biskupija.
Hvali suradnju s općinom koja im je uvijek na usluzi. U proizvodnji koristi ekološka sredstva koja su skuplja, no smatra da je to pravi put. Život u prelijepom kraju Dalmatinske zagore u kojoj izviru neke od najljepših rijeka, na svakom koraku je neki pitki izvor, ipak je za preživljavanje potrebno i malo kreativnosti.
Traktor koji imaju vuče priključni stroj, a drugi traktor koji koriste za sađenje su inovacija ruku ove obitelji.
"Malo smo ih usavršili, bez puno popravljanja. Precizna je sadnja i brza tako da što brže odradimo posao", govori Dragana.
Za oko nam je zapeo traktor koji njivom putuje sam.
"Navika je, dosta dugo radi, uvijek isti posao. Unutra nema nikakve tehnologije, nego uđe među gredice iz kojih ne može izaći. Može ići pet kilometara za gredicom", govori Dragana.
Dragana smo ostavili na njivi, a mi krenuli dalje. U selu Uzdolje sreli smo Borisa Petka. Bio je na odlasku, no ipak nam je poklonio par minuta vremena. On se bavi proizvodnjom telećeg i junećeg mesa. Na imanju živi s majkom, suprugom i troje djece. Stalno ulaže u razvoj svog gospodarstva.
"Lani smo se prijavili za mjeru 61 EU koja se bavi povećanjem stočnog fonda i povećanjem mehanizacije. Prošli smo projekat i sada idemo u realizaciju", govori Boris.
Uzgaja i konje, a donedavno se bavio i ekološkom proizvodnjom koza.
"To je ljubav prema životinjama, posebno konjima koji je moj mezimac. Ne samo moj, već cijele familije, pogotovo djece. Imali smo ih još, a sada ćemo mu nabaviti i curu", govori Boris.
Za kraj smo ostavili susret s čovjekom koji brine o dušama ljudi koji ovdje žive, pravoslavnimsveštenikom Borislavom Kovačevićem. Kratko je u parohiji, no vrlo je aktivan i omiljen u zajednici. Potiče ljude na rad, podržava nove ideje.
"Ovdje je vrijedan narod koji se trudi. Redovno pohađaju bogosluženja i dolaze u crkvu gdje se okupljamo i družimo. Taj zajednički društveni život je na lijepom nivou i mogu primetiti da to svakog dana ide na bolje", govori Borislav.
Otac Borislav je Vojvođanin. Zanimalo nas je kako se panonski mornar iz ravnice navikao na dalmatinski krš.
"Za divno čudo kao da sam rođen ovdje. Supruga i ja nismo imali nikakvih problema. Mi smo jednostavno došli kao da smo ove ljude već poznavali i mogu reći da uživamo", govori Borislav.
U ovim dvjema općinama ima i stotinjak djece. Općinske vlasti osiguravaju prijevoz do škole, besplatan vrtić, udžbenike i školski pribor. U obrazovanju vide budući napredak i ne štede novac za tu namjenu. Iako imaju skromne proračune. Ono što priželjkuju je povratak mladih ljudi.
"Za početak, ovdje ima potencijala, ali bez ljudi nam potencijali ne znače mnogo. Što se tiče ljudi koji su nekada živjeli i njihova masovnog povratka to je lako i teško. Lako je donijeti odluku, no ti ljudi su već negdje uhvatili korijenje. Od rata je prošlo 25 godina. No pojedinačnih povrataka ima i bit će ih. Potencijal vidim u turizmu, poljoprivredi i nekom malom obrtništvu. Gdje god ima ljudi treba vam i keramičara, mehaničara, vodoinstalatera i ostaloga. Prema tome sinergijski kad se sve to sklopi budućnosti ovdje ima", govori Milan.
Knin je na prošlim lokalnim izborima prvi put birao nezavisnog gradonačelnika. Birali su ga i Hrvati i Srbi. Ovi mladi ljudi nova su generacija političara koja ne gleda naciju, već čovjeka. Ne gleda u prošlost, već u budućnost. To daje nadu da će za deset ili dvadeset godina prelijepa Dalmatinska zagora možda postati naša Provansa. Zašto ne?
