1. Uistinu, spreman sam davati, davati, davati, davati, davati drugom živom biću bez da očekujem nešto zauzvrat?
2. Spreman sam za suradnju sa svojim bračnim drugom što se tiče roditeljstva? Realistično govoreći, bio bih spreman zatomiti svoj ego i samopravednost zbog jedinstvenosti roditeljskog tima koji radi za korist svog djeteta? Mogu li pokazati dosljednost u vezi s tim?
3. Jesam li spreman prihvatiti moga sina ili kćerku, čak i ako dijete bude potpuno drugačije od mene ili onoga što zamišljam da će biti?
4. Jesam li dvoljno zreo da bih mogao pokazati ljubav prema djetetu i dok sam pod velikim stresom, iscrpljen, povrijeđen, depresivan ili ljut na samo dijete?
5. Moći ću se brinuti za osnovnu materijalnu skrb?
6. Postoji li u meni dovoljno djetinjastog da bih se mogao opustiti i razumjeti svoju djecu ili sam zatomio dijete u sebi?
7. Jesam li spreman učiti, mijenjati se, žrtvovati samo da bih postao onakav roditelj kakav bi najviše odgovarao mom djetetu?
8. Razumijem li sve odgovornosti koje su povezane s odgojem drugog živog bića? Cijenim li priliku koju svaki roditelj dobiva preuzimanjem jednog od najdivnijih poslova u svemiru?
9. Shvatio sam da nisam sveznalica, svemoguć i savršen i da to niti nije potrebno za dobrog roditelja? Shvaćam li da je najefektnije oruđe svakog roditelja ljubav? I ja je mogu pružiti?
