Margaret Thatcher noću je spavala samo četiri sata, objavio je BBC u tematskom članku u srijedu i zapitao se koliko je moguće s tako malom količinom sna kvalitetno obavljati izuzetno naporan posao kao što je vođenje zemlje.
Dio reputacije Margaret Thatcher, koja je izazivala strahopoštovanje, dolazio je iz podatka koliko je malo spavala, što je postao sastavni dio njezine mističnosti. "Spavala je četiri sata radnim danima", kazao je sir Bernard Ingham, njezin glasnogovornik iz vremena u Downing Streetu. "Nisam bio s njom vikendima pa pretpostavljam da je tada spavala nešto duže".
Minimalistička četiri sata sna ljudi u Britaniji, djelomično i zbog Margaret Thatcher, često drže mjerilom izdržljivosti i snage.
Njezin biograf John Campbell, autor knjige "Željezna Lady", kaže kako ju je rutina kasnog lijeganja i ranog ustajanja pretvorila u najbolje informiranu osobu u državi. Katkad bi suprug Dennis zbog toga izgubio živce. "Ženo, u krevet!", navodno je uzviknuo jednom.
Zbog takve navike barunice Thatcher problema je imao i njezin nasljednik John Major. "Njezina služba u Downing Streetu navikla je na premijerku koja nikad ne spava, a iza nje je došao 'pospanac' John Major sa svojih urednih osam sati sna", kazao je Campbell.
Količina sna često se smatra dijelom karaktera vođe. Kada su Napoleona pitali koliko ljudima treba sna, odgovorio je: "Šest sati muškarcu, sedam ženi, a osam budali".
Churchill je tijekom rata spavao samo četiri sata noću. Ali se često zaboravlja da je redovno drijemao popodne. A Margaret Thatcher? "Ne, ona nije", kaže Ingham.
No, je li četiri sata sna ono čemu bi obični ljudi trebali težiti? U svijetu visokog biznisa svakako nastoje tako funkcionirati. Donald Trump tvrdi da su mu dovoljna samo tri sata. Šefice Pepsija i Yahoo-a Indra Nooyi i Marissa Mayer spavaju svega četiri.
Nema ispravne količine sna, kaže profesor Kevin Morgan iz istraživačkog centra za probleme spavanja sveučilišta Loughborough. Jedino je pravilo da spavate dovoljno dugo da se osjetite svježim kad ustanete.
Za jedan posto populacije, vjerojatno uključujući Thatcher, to je četiri sata noću, kaže Morgan.
No, u tu "elitu" kojoj treba tako malo sna ne možete upasti preko noći, dodaje Morgan. Margaret Thatcher takvu je naviku vjerojatno usvojila mnogo prije nego što je postala premijerkom.
Za državnika otpornost na san može biti velika prednost, naročito kada se nađe na nekom summitu koji se otegne do duboko u noć. "Ljudi oko vas kunjaju, a kada su ljudi umorni kvaliteta donošenja odluka je kompromitirana", govori Morgan.
Međutim, profesor James Horne s istog istraživačkog centra nije toliko uvjeren u "moći" Željezne Lady. Odrasli u prosjeku spavaju sedam sati, a mnogi i manje od toga, posebice ako su stariji od pedeset, kaže on. Stoga, moguće je da je barunica Thatcher bila bliže okvirima normalnog nego što je bila u onih jedan posto. "Tendencija je da se velikim ljudima često pripisuju i velike sposobnosti.. ne trebaju jesti, ne trebaju spavati.. imaju superljudske kvalitete", objašnjava.
