I. OSNOVI NOVIH ODNOSA CRNE I SRBIJE I DOSADAŠNJI ODNOSI CRNE GORE I SRBIJE U SRJ
1. Polazeći od povjesne i stoljetne državnosti Crne Gore, neotuđivog prava Crne Gore na samoodređenje potvrđenog odlukama Ujedinjenih nacija i Badinterove komisije i utvrđenog Ustavom Crne Gore iz 1992. godine:
- Građani Crne Gore su se odlučili da sa Srbijom formiraju zajedničku drzavu - SRJ. Građani Crne Gore su željeli i očekivali da SRJ bude demokratska državna zajednica ravnopravnih republika i ravnopravnih građana. Međutim, tijekom postojanja SRJ došlo je do zlourabe organa i institucija SRJ koji su rezultirali nedemokratskim odnosima i grubim narušavanjem ustavnih principa o ravnopravnosti republika i građana na štetu Crne Gore.
- Nakon parlamentarnih izbora u Crnoj Gori svibnja 1998. godine Savezna vlada i Vijeće republika Skupštine SRJ su konstituirani grubim kršenjem Ustava SRJ, ustavnih prava građana Crne Gore i njihove volje iskazane na tim legalnim, legitimnim i demokratskim izborima. Sve savezne institucije, naročito sudske i upravne, funkcionirale su i odlučivale protivno pravnom poretku SRJ, isključivo sprovodeći nedemokratsku i unitarističku politiku tadašnje savezne administracije, povređujući individualna i kolektivna prava gradjana Republike Crne Gore. Ovo je posebno doslo do izražaja protuustavnim proglašenjem i zlorabom ratnog stanja, kao i donošenjem odluka kojima su ignorirana elementarna prava građana Crne Gore, a koja se ne smiju ugrožavati ni u uvjetima ratnog stanja.
- Nadležnost SRJ iz područja međunarodnih odnosa, prelaska granice i kontrole roba, usluga i putničkog prometa preko granice, položaja stranaca i stranih osoba, ostvarivala su se diskriminatorski i s elementima blokade Crne Gore.
- Utvrđivanje i sprovedba vanjske politike SRJ vršila se bez sudjelovanja i protivno političkim stavovima službene Crne Gore, i u suprotnosti je sa suvremenim koncepcijama međunarodnih odnosa. U kadrovskoj politici, u diplomatskoj i konzularnoj sluzbi, nije se poštivalo načelo ravnopravne zastupljenosti Crne Gore i Srbije.
- Stalno se narušavalo jedinstvo jugoslavenskog tržista nelegalnim uspostavljanjem kontrolnih punktova izmedju dvije republike koji su imali carinski karakter uz nepoštivanje elementarnih prava građana Crne Gore. Plijenila se njihova imovina, sprječavao se protok robe i kapitala, onemogućavalo slobodno poduzetništvo i jednak tretman gospodarskih subjekata.
- Monetarna i devizna politika se vodila bez ravnopravnog odlučivanja i kontrole Crne Gore i protivno Ustavu i zakonu, naročito u primarnoj emisiji novca i utvrđivanju kamatnih stopa.
- Posebno je zlorabljena Vojska Jugoslavije i to tako sto je uzurpiran njen zapovjedni (civilni i vojni) sustav. Iz zapovjednog sustava odlučivanja Vojske Jugoslavije isključen je predsjednik Crne Gore, a Vojska Jugoslavije se instrumentalizirala u političke svrhe, s namjerom destabiliziranja legitimne vlasti u Crnoj Gori.
- Nakon predsjedničkih izbora u Crnoj Gori podsticala se i pokušala nasilna promjena demokratske, legitimno i legalno izabrane vlasti Crne Gore.
- Šestog srpnja 2000. godine izvršene su nelegalne i nelegitimne promjene Ustava SRJ koje su značile ustavno nasilje prema Crnoj Gori. Tim promjenama konstituiran je izbor predsjednika savezne države i Vijeća republika Savezne Skupštine primjeren unitarnoj, a ne složenoj državi. Crna Gora je, zbog višestruko manjeg glasačkog tijela, izgubila mogućnost utjecaja na predsjednika savezne države, a oduzimanjem skupštinama republika prava da biraju poslanike u Vijeću republika, to vijeće je prestalo štititi interese republika. Ustavnim nasiljem, a bez obvezne saglasnosti skupština republika, savezno izborno zakonodavstvo izuzeto je iz republičke i preneseno u saveznu nadležnost. Ove promjene su pokazale da ne postoji ustavni mehanizam koji bi od političkog nasilja zaštitio ravnopravnost pa i državnost Crne Gore.
2. Zato je nužno definiranje odnosa Crne Gore i Srbije na novim osnovama. Činjenica da Ustav Srbije nije usaglašen s Ustavom SRJ, niti se to pokušalo, dodatno usložnjava političke uvjete za preuređenje odnosa Crne Gore i Srbije.
3. Ustav SRJ iz 1992. godine ne može biti osnov za uspostavljanje novih odnosa država Crne Gore i Srbije.
- Novim procedurama treba osigurati odnose država Crne Gore i Srbije. Crna Gora se ozbiljno i odgovorno opredijelila za razgovore sa Srbijom o osnovama, okvirima i pravcima njihovih budućih odnosa. Ti odnosi jedino se mogu zasnivati na: - Povijesnom, državnom, nacionalnom i kulturnom identitetu dvije države i dva naroda i suverenom pravu građana i jedne i druge države da samostalno odlučuju o svojoj sudbini.
- Poslove saveza Crne Gore i Srbije u zajedničkom interesu povjeravaju savezu vršeći ih ravnopravno i jednako kontrolirano.
- Na tom osnovu Crna Gora nudi Platformu za razgovor o budućnosti saveza koji treba formirati na zajedničkom interesu dvije države, zasnovanom na povijesnim i kulturnim realnostima.
II. KARAKTER BUDUĆEG SAVEZA NEZAVISNIH I MEĐUNARODNO PRIZNATIH DRŽAVA CRNE GORE I SRBIJE
Polazište za novi savez Crne Gore i Srbije je u neotuđivom pravu njenih građana da suvereno odlučuju o svojoj državnoj i nacionalnoj sudbini. Jedino to može biti osnova za utvrđivanje zajedničkog interesa saveza Crne Gore i Srbije. Time se stvaraju uvjeti za prevazilaženje blokada u njihovim međusobnim odnosima.
- Crna Gora i Srbija bit će nezavisne i međunarodno priznate države.
- Nezavisnost Crne Gore i Srbije utvrdit će se na referendumu njihovih građana kojima pripada suvereno pravo da odrede sudbinu svoje države.
- Nezavisne i međunarodno priznate Crna Gora i Srbija će konstituirati savez dvije države referendumskim izjašnjavanjem njihovih građana.
- Crna Gora i Srbija udružuju se u savez svjesne zajedničkog interesa i korisnosti takvog udruživanja, gradeći potrebnu strukturu u njoj na načelima i odnosima koji su im prihvatljivi.
- U tom savezu građani, njihova udruženja, poduzeća i ustanove, trebaju imati široku mogućnost ostvarivanja svojih interesa i potreba. Umjesto piramide hijerahijski raspoređenih državnih organa, koji se birokratiziraju i otuđuju, novi model saveza Crne Gore i Srbije treba osigurati odlučivanje na jasnim i lako primjenjivim pravilima ponašanja država.
- Crna Gora i Srbija su nezavisne jedna od druge u pitanjima svoje državne i nacionalne suverenosti, u ostvarenju svojih zajedničkih interesa, trebaju funkcionirati bez centralizacije.
- Za savez Crne Gore i Srbije jedino je prihvatljiva koncepcija koja u osnovu stavlja ustavni polozaj država kao izvornih nositeljica suverenosti, koje povjeravaju dio svojih nadležnosti, i to onih koje se mogu u savezu ravnopravno, racionalno i realno ostvarivati.
III. NAČELA SAVEZA CRNE GORE I SRBIJE
Načela saveza su:
- Ravnopravnost u savezu država.
- Svaka država samostalno i suvereno vrši sve državne poslove u okviru svoje nadležnosti.
- Savez vrši samo one poslove koji su mu povjereni.
- Nadležnosti saveza se restriktivno tumače.
- Nadležnosti saveza, po pravilu, izvršavaju organi država članica, a izuzetno organi saveza.
- Organi saveza konstituiraju se po načelu pariteta i konsenzualnog odlučivanja.
- Otvoreno društvo. - Poštivanje međunarodnih standarda, ljudskih prava i sloboda, uključujući i posebna prava manjinskih naroda.
- Tržišna ekonomija s dominacijom privatnog vlasništva i slobodnim poduzetništvom.
- Vladavina prava i pravna država.
- Ustavnost i zakonitost Crne Gore i Srbije.
IV. NADLEŽNOSTI SAVEZA CRNE GORE I SRBIJE
Nadležnost saveza Crne Gore i Srbije treba biti znatno uža od sadašnje nadležnosti SRJ. Time se reducira prostor mogućih nesporazuma i sukoba i istovremeno izražava novi karakter saveza.
Savez bi vršio poslove: - Obrane i vanjske sigurnosti saveza. - Vanjske politike saveza. - Osiguranja zajedničkog tržišta i konvertibilne valute.
Polazeći od negativnih iskustava u funkcioniranju organa SRJ, nužno je aktom saveza ustanoviti organe saveza i način njihovog formiranja i odlučivanja.
1. OBRANA I VANJSKA SIGURNOST SAVEZA
- Crna Gora i Srbija imaju svoje vojske.
- Vojska mora biti profesionalna, vojni rok se služi u državi članici i ne može biti duži od 6 mjeseci.
- Zajedničkim aktivnostima vojske, a koje su od značaja za Crnu Goru i Srbiju, zapovijeda predsjednik saveza, i to isključivo na osnovu odluka Vrhovnog savjeta obrane.
- U Vrhovnom savjetu obrane odlučuje se konsenzusom predsjednika država i predsjednika saveza.
- Predsjednik države zapovijeda vojskom države članice čiji je predsjednik.
- Imajući u vidu karakter saveza, predlaže se da se u okviru Savjeta ministara na mjestu ministra obrane mijenjaju svake dvije godine u okviru četvorogodisnjeg mandata predstavnici druge države članice.
2. VANJSKA POLITIKA SAVEZA
Države članice, kao posebni međunarodno-pravni subjekt, samostalno utvrđuju i vode vanjsku politiku i međunarodnu suradnju, u skladu sa svojim ustavnim kapacitetom, načelima, ciljevima i prioritetima. Vanjskopolitička aktivnost saveza ima za cilj omogućiti što učinkovitiju integraciju država članica u međunarodnu zajednicu, posebno u europskoatlanske organizacije i institucije, kao i kvalitetniju i uspješniju međunarodnu suradnju i razvoj. Radi toga savez se angažira na usklađivanju i koordiniranju politike, prioriteta i aktivnosti država članica. Vanjskopolitička aktivnost saveza usklađuje se i koordinira u vanjskopolitičkim prioritetima, zadacima i aktivnostima država članica. One u tom području imaju ravnopravno sudjelovanje i kontrolu u poslovima saveza, s jasno razgraničenim poslovima saveza i država članica.
U okviru Savjeta ministara saveza, funkciju koordinatora - ministra vanjskih poslova saveza - obavlja, naizmjenično, u toku dvogodišnjeg razdoblja, ministar vanjskih poslova države članice. Koordinator, uz pomoć službe Saveza, vrši poslove usklađivanja i koordinacije vanjske politike i aktivnosti država članica saveza. Koordinator, u redovnim konzultacijama s ministrom vanjskih poslova druge države članice, razmatra sva pitanja vanjske politike i međunarodne suradnje, u zajedničkom interesu. Države članice samostalno financiraju svoja diplomatsko-konzularna predstavništva, imenuju veleposlanike i generalne konzule, u skladu sa svojom politikom, interesima i prioritetima.
One međusobno i u okviru saveza, koordiniraju i usaglašavaju politiku, interese i aktivnosti u tom području, te dogovaraju način i uvjete zajedničkog korišćenja zgrada i ukupne infrastrukture u inostranstvu. One, takođe, povjeravaju drugoj državi članici dužnost i poslove zastupanja interesa u pojedinim zemljama ili međunarodnim organizacijama, gdje jedna država članica nema interesa ili mogućnosti za neposrednom nazočnošću, s vlastitim diplomatsko-konzularnim predstavništvom.
3. ZAJEDNIČKO TRZIŠTE I KONVERTIBILNA VALUTA
Savez bi imao zajedničku eksterno konvertibilnu valutu i slobodno kretanje ljudi i protok roba, novca i informacija.
V. ORGANI SAVEZA, NAČIN IZBORA I ODLUČIVANJE U NJIMA
Poslovi iz nadležnosti saveza ostvarivali bi se preko Skupštine saveza i Savjeta ministara.
1. Skupština saveza Skupština saveza bi bila jednodomna i zastupnici bi bili birani na paritetnoj osnovi u okviru isključive zakonodavne nadležnosti država članica. Zastupnici bi bili obvezni izvještavati Skupštinu svoje države članice o utvrđenom dnevnom redu. Predsjednik Skupštine i potpredsjednik moraju biti iz različitih država članica, a mijenjat će se svake dve godine u okviru četvorogodišnjeg mandata. Država članica preko svoje Skupštine imala bi pravo pokrenuti poseban postupak zaštite u odnosu na akte iz nadležnosti Skupštine saveza.
2. Predsjednik saveza Predsjednik saveza predstavlja savez. Predsjednika saveza bira i razrješava Skupština saveza, uz prethodnu suglasnost skupština država članica. Predsjednik saveza i predsjednik Savjeta ministara moraju biti iz različitih država članica, i predstavljati većinske stranke ili koalicije tih država članica.
- Na zahtjev članova Vlade iz Socijaldemokratske partije, crnogorska vlada je konstatirala stav te stranke da postojanje predsjednika saveza nije u skladu s karakterom saveza nezavisnih i međunarodno priznatih država Crne Gore i Srbije.
3. Savjet ministara saveza Savjet ministara saveza obavlja povjerene izvršne poslove u okviru nadležnosti saveza i ima predsjednika i jednog potpredsjednika kao i ministra vanjskih poslova, obrane, financija i ministra za ekonomske odnose. Potpredsjednik Savjeta ministara mora biti iz druge države članice u odnosu na predsjednika, a zamjenici ministara iz druge države članice u odnosu na ministre. Država članica preko svoje Vlade imala bi pravo pokrenuti poseban postupak zaštite u odnosu na akte iz nadležnosti Savjeta ministara.
VI. OSNOVE EKONOMSKIH ODNOSA CRNE GORE I SRBIJE
U sferi ekonomskih odnosa savez će imati:
- ZAJEDNIČKO TRŽIŠTE - Slobodan protok roba, kapitala, ljudi i informacija na prostoru saveza, sa zaštićenim vlasničkim pravima, slobodom osnivanja privrednih subjekata i slobodom zaključivanja ugovora.
- JEDINSTVENO CARINSKO PODRUČJE - Savez je jedinstveno carinsko područje bez unutrašnjih carina, suglasno pravilima Svjetske trgovinske organizacije koja proizilaze iz statusa zemlje u razvoju. Carinski sustav je u nadležnosti država članica. Carinska politika i stope mogu se usaglašavati posebnim dogovorima kojima se osiguravaju specifični interesi država članica (strateški proizvodi, strateške razvojne ideje, slobodne carinske zone i off-shore kompanije i sl.).
- ZAJEDNIČKA KONVERTIBILNA VALUTA - Savez mora imati eksterno konvertibilnu valutu s kvalitetnim deviznim pokrićem. Konvertibilnost bi se utvrdila aktom saveza. Država članica zadržava pravo svog monetarnog sustava ako monetarna unija predstavlja limit realizacije njenih strateških opredjeljenja uslijed narušavanja monetarne stabilnosti ili djelovanja drugih faktora. Država članica ima svoju središnju banku.
