Nagađa se da su vas natrag u HDZ pozvali HDZ-ovi liječnici, odnosno da bi to mogao biti Darko Milinović ili Milan Kujundžić. 'Čiji' ste? Ja sam svoj. To sam pokazao svim svojim bićem i osobnošću. Kada su me Sanader i njegovi egzekutori potjerali iz HDZ-a, s istomišljenicima sam formirao Hrvatski blok (HB) i slogan nam je bio "Budi svoj". Poštujem kandidate za predsjednika, neke od njih znam, neke ne. Oni nisu u fokusu mog interesa, nego članstvo HDZ-a, kojem želim poručiti da je HDZ njihova stranka i da oni imaju pravo i moraju preuzeti odgovornost za procese u HDZ-u. Kandidati bi trebali članstvu reći što oni žele od HDZ-a. Zašto bi predsjednik bio jedina važna stvar u stranci?
http://www.youtube-nocookie.com/v/9weTV7G9eZ4?version=3&hl=en_USSnimio i montirao Franjo Tot
Pitam Vas to jer se da primijetiti da Milinović ima podršku Božidara Kalmete, koji je glasio za 'Pašalićevog čovjeka' u vrijeme kad Vas je Sanader porazio, a sad, koliko pošteno... Greška. Sanader me nije porazio, on je ukrao izbore. Milinovića sam sreo možda jednom ili dvaput, znam ga iz javnog djelovanja. Nažalost, u javnosti kod nas uvijek postoji teorija zavjere oko toga tko s kim kombinira. Teško je na to odgovarati jer je teško razbiti predrasude. Ne planiram ni za koga lobirati.
Ali pojavljujete se u izbornoj godini pa se to analizira. Što bi trebalo nastaviti s praksom da se svatko svrsta u neki čopor i da djeluje protiv drugog? Nisam se angažirao zato. Želim pokrenuti ljude kojima je HDZ u srcu, kojima je on nešto osobno, politički i kao dio identiteta, jer ima i onih kojima je HDZ karijera. Vidjeli smo kako takvi ljudi vode HDZ – vrlo ružno.
No, članstvo HDZ-a je ovacijama pozdravljalo Sanadera gdje god bi se pojavio nakon što ste izbačeni. Gdje je to ogorčenje? Ljudi su pljeskali i Titu, i Hitleru su ljudi pljeskali, Mussoliniju, Staljinu. Mnogima su pljeskali.
Ako je krađa tako bila evidentna i Vi tvrdite da imate potporu, zašto su podržavali nametnutog predsjednika koji je to postao na prevaru? To jest duboki problem, nije lagano odgovoriti na to pitanje. Notorna je činjenica da je Sanader pokrao izbore – postoje neposredni svjedoci, glasački listići su nađeni u smeću, zadnjih godina su i neposredni sudionici te priče progovorili što su radili. Sanader je išao prvo u obračun sa mnom da pokaže snagu. Ali puno puta je rekao: "Ako sam njega izbacio, što ću tek vama napraviti?" Uslijedila je čistka tisuća ljudi, koji su maknuti iz evidencije, izbrisani su. Promijenjen je statut, pa više nije bilo formalnih procedura, nego je bilo dovoljno da on nazove i kaže koga da se briše.
HDZ-ovci su uplašeni
Kad su ljudi to vidjeli, uplašili su se. Puno ljudi egzistencijalno ovisi o HDZ-u, neki rade u općinama, županijama... Paralelno s tim je tekla i opća euforija oko Sanadera u javnosti i normalno da su pomislili – ako novinari kažu, ako izvana kažu da je dobar, valjda je dobar. Kombinacija toga i represije dovela je do toga da se boje išta reći, oni koji su pokušali reći izbačeni su. Žalosno je što ga nije smijenilo članstvo ili institucije. Što je u pozadini toga, može se nagađati, ali žalosno je i da nijedna državna institucija nije rekla da ovdje nešto ne valja dok je bio na vlasti, kao i procesi u stranci i javnosti.
U čemu je problem? Evo naprimjer: imate ljude koji su pravomoćno osuđeni, ljude koji su služili Sanaderu, odslužili su kaznu zatvora i oni su uredno članovi HDZ-a. To nikome ne smeta. Ne radi se o tome, nego o njihovim strahovima iz 2002. kad ih je Sanader postavio i oni su mu vjerno služili.Dakle, mislite da u članstvu neće biti otpora kao kod kandidata. Mene uvijek zanima članstvo, zato sam išao u ogranak – to je njihovo mišljenje. Ako se svi kandidati izjašnjavaju za demokraciju, kako ona može za neke vrijediti, za neke ne? Ovakva su događanja meni smiješna. U čemu je problem?
Možda je problem u tome što ste u najmanju ruku kontroverzni. Evo naprimjer: imate ljude koji su pravomoćno osuđeni, ljude koji su služili Sanaderu, odslužili su kaznu zatvora i oni su uredno članovi HDZ-a. To nikome ne smeta. Ne radi se o tome, nego o njihovim strahovima iz 2002. kad ih je Sanader postavio i oni su mu vjerno služili. Toga se boje. Smatraju da su im pozicije ugrožene. Kad osjetite takvu psihozu straha – od 2000. do danas je bila strahovlada – a u meni vide nekoga tko se njih ne boji, zato što nemam osobnih interesa.
Ne mislite da Vas doživljavaju kao teret zbog negativnosti koje su povezivane s Vama? Kad bi to bio rezon, isključili bi bar 30 ljudi.
Naprimjer? Ne želim o imenima, zna se tko je procesuiran, a da je član HDZ-a, čak i u tijelima stranke. Oni su dio Sanaderove ere od 2000. do danas, koja je dulja od Tuđmanove, koja je trajala od 1989. godine do 1999.
http://www.youtube-nocookie.com/v/4lhi1FTH0qo?version=3&hl=en_USSnimio i montirao Franjo Tot
Mislite, do 2009. godine? Ove dvije godine se ni po čemu nisu razlikovale – ni po načinu vođenja stranke, ni po programskoj prepoznatljivosti. Nakon 12 godina ti se ljudi boje Sanaderove alternative i čiste suprotnosti.
Čeka Vas sud časti. Predsjednica se uplašila jer su svi protiv nje, a oni su iz iste priče. Slažu se da je treba srušiti. I sad se podmeće da Jadranka Kosor stoji iza mog povratka. To su njihovi interni obračuni. A kako je Kosor važno jedino ono što piše u novinama, nije bitan sadržaj, ona se išla svim silama braniti, pa je pokrenut taj sud časti. A njega vodi jedan čudan čovjek kojeg je Sanader imenovao 2002. za predsjednika suda časti da me izbaci. To je bilo komplicirano, pa je uveden institut brisanja iz članstva, da se ne zamaraju glupavim postupkom i žalbama. Nisu se sastali deset godina, jedino kad su mene izbacivali.
Kakvu prođu možete imati kod takvog suda? Zato nisam dao pristupnicu u proceduru, jer ne želim da o tom odlučuju isti ljudi koji su me izbacili, ne zato što sam nešto loše učinio, nego zbog političke naredbe. Po kriteriju po kojima sam ja isključen, Kosor bi trebala isključiti sve kandidate i dvije trećine Predsjedništva. Nakon izbora i nakon što su me smijenili s funkcija, sazvao sam konferenciju za novinare i rekao da će HDZ dobiti izbore, ali da će to vodstvo nepovratno uništiti ugled stranke. To je bio moj krimen. Kad to usporedite s onim što se danas govori, koliko bi ih bilo pometenih? A ono što sam ja rekao, to je bio izraz hrabrosti. I umjesto da mi to priznaju, šalju me na sud časti! Može, ali u nekom drugom sastavu.
Pratite li suđenje Sanaderu? Da, kao i svaki drugi građanin.
Kako Vam se čini ovaj dio s provizijom Hypa? On je u pravosudnoj proceduri. Meni se najviše gadi što se na njega blatom nabacuju oni koji su mu najviše služili. Osim u političkom dijelu, ja o Sanaderu nisam rekao niti ću reći ijednu ružnu riječ, jer sam o njegovoj politici govorio kad je bio najjači. Govorio sam da je to veleizdaja, sluganska politika, da će nas dovesti do bankrota.
Zanima me Hypo. Pretpostavljam da znate ponešto o njihovom poslovanju jer surađujete dug niz godina. Kako tumačite njihovo razmahivanje u Hrvatskoj? Došli su kao mala banka, a onda su kreditirali priličan broj naših poduzetnika golemim kreditima. To je pitanje vrlo slojevito. O procesu ne želim govoriti, vidjet ćemo što će sud odlučiti. Kad je riječ o financijsko-bankarskom dijelu, stvari su kompliciranije. Treba pogledati koji se sve interesi valjaju iza raznih procesa, jer je konkurencija izražena i želi istisnuti s tržišta nekoga tko im smeta. Dio obračuna je sigurno oko dijela kolača i borba za interese.
Ali istraga protiv Hypa počela je u Austriji, ne ovdje. Izdali su previše nenaplativih kredita, kakvi su izdavani dobrim dijelom i Hrvatskoj. No, pazite što se sad događa s nenaplativošću kredita, ne samo u Austriji, nego i cijeloj Europi. Što mislite zašto Njemačka spašava Grčku? Zato što su njihove banke dale novac. Iza svake financijske institucije postoje jasni interesi zemlje čije su to banke. Merkelica ne spašava Grčku zato što voli Grčku, nego spašava njemačke banke. Ovih dana su objavljeni koliki su gubici austrijskih banaka. To su stotine milijardi! Ali u tom hrvanju, mi kao obični ljudi ne znamo često pozadinu stvari. To su tako krupni interesi da ih mi možemo samo naslućivati.
Evo, ja vam dajem nagradu – pola te imovine, samo je nađite... Krenulo se s 50, pa sam na HB potrošio 10 milijuna. Super! Nađite je i eto vam pola. Ali ona druga polovica je moja. Jutros sam se vagao – težak sam 84,5 kilograma.
Ali i ptice na grani već znaju da je do bankarske krize došlo zbog nenaplativih kredita, izdavanih na lijepe oči. Zanima me kako to funkcionira budući da je vaš Kapital konzalting dobio kredit od oko 200 milijuna kuna za građevinski projekt od Hypa iako prije toga ništa nije gradio? Dobio sam 20 milijuna eura. Banke ne mogu naplatiti tisuće milijardi eura potraživanja. Odlukom o ekspanziji davali su pare tamo gdje imaju velike profite. Kad se ekonomski sustav urušio, sve je stalo. Moj kredit je zanimljiv samo zato što sam to ja, a takvih projekata imate na stotine u Hrvatskoj, i po deset puta većih. Stanogradnja je u Hrvatskoj bila prosperitetna, a bankari žive od plaća i bonusa i njihov je interes da imaju što veće profite. Tko je mogao predvidjeti krizu? Gdje su svi ti veliki genijalci i nobelovci?
Bilo ih je. Koji su to?
Krugman, Stiglitz. Stiglitza su smatrali neozbiljnim.
Da, neozbiljnim su smatrali bivšeg glavnog ekonomista Svjetske banke. Čitao sam njegove knjige.
Očigledno se radilo o manipulaciji. Slažem se, ali malo ljudi zna ono što se događa iza stvari.
Ali bez takvog špekulativnog razmišljanja financijskog sektora ne biste dobili takav kredit. Ja opet kažem – banke daju kredite zbog svoje zarade. Projekata kao što je moj bilo je na stotine.
Nema ništa sporno u Pašalićevim poslovima
Kako biraju ljude kojima će odobriti takve kredite? Moj je projekt izašao u javnost samo zato što sam to ja, nije ništa specijalno. Čim je priča izašla u javnost, institucije su kontrolirale i gledale, nekoliko puta. Nije bilo ništa nezakonito i mimo propisa.
Koliko je teška Vaša aktualna imovinska kartica? Isto kao i kad sam završio saborski mandat i ništa se nabolje nije promijenila.
Nagađalo se da ste 2002. godine imali imovinu oko 30 milijuna eura, što niste mogli pravdati svojom plaćom. O, 50! Evo, ja vam dajem nagradu – pola te imovine, samo je nađite.
Imali ste audije, kuće... Kažem vam, čuda! Krenulo se s 50, pa sam na HB potrošio 10 milijuna. Super! Nađite je i eto vam pola. Ali ona druga polovica je moja.
Dakle, koliko ste 'teški'? Jutros sam se vagao – 84,5 kilograma.
Znate na što mislim. Zadnjih sam mjesec dana kilu i pol natukao.
Jeste li zadovoljni svojim radom dok ste bili savjetnik Franje Tuđmana? Devedesetima se zamjeraju mnoge stvari, pogotovo na području unutarnje politike, dakle vašeg resora. Naprimjer?
Kriminal na vagi
Nekontroliranje kriminala. Mislite da je danas bolje nago devedesetih? Po broju kaznenih djela, percepciji, statistici?
Uzmemo li da je posao Državnog odvjetništva da zaštiti državnu imovinu, ali i podatak koliko je revizija negativnih mišljenja dala na pretvorbu i privatizaciju, onda se čini da devedesete prednjače, pošto se radilo o imovini vrednijoj od bilijun kuna. Uvijek postoje brojke i percepcija. Možete li vi to dokazati jednim službenim podatkom?
Pa, računajte. Ako je poljoprivredno poduzeće samo jednog slavonskog sela koštalo oko sedam milijuna maraka i vrlo brzo je otjerano u stečaj i ostalo bez radnika, a u Hrvatskoj ima više od 500 općina, s tim da su postojale stotine poduzeća u gradovima koja su propala nakon privatizacije, radnici su rastjerani... I svugdje je tako bilo, je li?
Nije li revizija dala preko 90 posto uvjetnih ili negativnih mišljenja? Tu ima puno floskula. Ja volim gledati s distance i to činjenice. Nakon 2000. do danas prošlo je nekoliko garnitura vlada i predsjednika, koje su svim silama htjele napraviti otklon od devedesetih. 12 godina je dugo razdoblje. Hajdemo zbrojiti sve presude za gospodarski kriminal. Koliko ih ima? Ne kažem da nije bilo zlouporaba i kriminalnih radnji, samo kažem da se stvorila lažna slika.
Što je onda stvarno bilo? Dobra privatizacija i pretvorba? Idete opet karikaturom. Treba ići podacima i činjenicama. Koliko ste godina imali 1990.?
Šest. Kakve to veze ima? Dakle, 1999. godine ste imali 15. Ne govorite to iz vlastitog iskustva, nego iz opće predodžbe da je bilo nešto takvo. Predrasude se mogu razbijati samo podacima. Zadnji sam koji će tvrditi da je sve bilo sjajno. Pričalo se da su ti političari lopovi, korumpirani, a ima li ijedan ministar iz Tuđmanovog doba koji je bio procesuiran?
Nešto se pokušalo s Herakom. Nema. A od dvijetisućite do danas što imamo?
Ivi Sanaderu sve se opraštalo do kraja mandata odnosno ostavke. Čekajte malo! Imamo na sudu vrlo poštenog premijera, poštene visoke dužnosnike javnih poduzeća i nebrojene njih koji su u kaznenim postupcima. Dakle, je li kaznenih djela bilo više do ili iza 2000.?
To su 'policijske' statistike. Isto tako se možete pozivati na sjajne podatke o borbi protiv zlouporaba droga, pa pogledati da u zatvoru većinom sjede ljudi koji su uhvaćeni s pola grama trave. Mislite da je dobro da se ljudi drogiraju?
Statistika
To nema veze sa statistikama o kojima govorimo. Ima, kako nema? Je li dobro da se drogiraju? Društvo sankcionira onu radnju koja se smatra do te mjere neprimjerenom da je treba kazneno ili prekršajno goniti.
Kako objašnjavate činjenicu da se Bajić aktivirao tek 2009.? Ja to stvarno ne znam.
Pozivate se na njegove rezultate. Prije Bajića je bilo drugih.
Dvijetisućite su njegove. Ja mislim da treba imati povjerenja u državne institucije i da ih treba popravljati.
Na čemu zasnivate svoje povjerenje ako su te institucije dopustile da se kriminal Sanaderove ere ne kažnjava do unatrag dvije godine? Što bi bilo bolje da se ne kažnjavaju?
Ne mislite da bi bilo bolje da su ga spriječile? Naravno da bi. Nikad nije dovoljno dobro. Ne treba imati iluzije da jedna mlada država može imati izvrsne institucije u kratkom razdoblju. To je proces sazrijevanja. Stvarati državu je težak posao, ne treba imati nerealna očekivanja i uspoređivati je s državama starim 200 godina.
Devedesetih vas se povezivalo s kriminalom u bankarskom sektoru, Dubrovačkom bankom i preuzimanjem deset banaka. Ima još toga, nije samo to.
Tko je 'peti ortak'? Od toga je prošlo jedno 14-15 godina. Da vam skratim muke. Ja znam da vi imate red pitanja koja idu na osobnu diskreditaciju, što je profesionalno neprihvatljivo.
Miro Kutle je moj dobar poznanik, čovjek s kojim sam bio i u prijateljskim vezama, jedan od osnivača HDZ-a, koji je, nažalost, imao poslovnu sudbinu takvu kakvu je imao... Taj primjer dobro govori o općoj predrasudi – u pretvorbi i privatizaciji su postojali kriteriji.Nemojte me učiti o profesionalnosti. Smijem li ja reći svoje mišljenje? Sve ono za što se mene optuživalo je pred pravosudnim organima riješeno. Za Dubrovačku banku je utvrđeno da je taj dokument falsifikat, ali o tome nije objavljen ni redak, pa to ni ne znate. Pa mi se podmetalo da sam dobio neke pare od duhanske industrije. Čudesa! Uredno su se bavili sa mnom, a znamo da je Stipe Mesić moj veliki fan i prijatelj, i većinu mandata se trudio obračunati sa mnom, pa i za to upotrijebiti sve državne institucije. I? Što je bio rezultat toga? Ništa. To je odgovor na niz vaših pitanja o kojima sam vam u uvodu rekao da ne želim razgovarati jer je pravosudno riješeno.
Tko je za Vas Miroslav Kutle?Miro Kutle je moj dobar poznanik, čovjek s kojim sam bio i u prijateljskim vezama, jedan od osnivača HDZ-a, koji je, nažalost, imao poslovnu sudbinu takvu kakvu je imao.
Kakvu to? On je sigurno jedan od rezultata tih procesa pretvorbe i privatizacije, a i, nažalost, utjecaja političkih struktura oko cijelog njegovog posla. Vrijeme će pokazati što je tu bilo loše, a što je politika, pokrenut je niz procesa. Taj primjer dobro govori o općoj predrasudi – u pretvorbi i privatizaciji su postojali kriteriji.
Po kojim kriterijima je Kutle došao do tolikih poduzeća? A neki drugi? Koji su danas jako uspješni?
Novcem? Isto pretvorbom i privatizacijom?
Velikim dijelom, da. Kutle ih je dobio praktički džabe. Jeste li sigurni u to što govorite?
Prvi milijun mu je došao iz socijalnog fonda. Ne znam detalje. Vi se ponašate kao da znate.
Kako je mogao doći do više od sto firmi ako prije rata nije imao skoro ništa? Je li to u pravnoj proceduri?
Jest, ali on je još uvijek na slobodi! Vi biste onda uzeli pravdu u svoje ruke, presuđivali i hapsili? Je li to put za civilizirano društvo ili to trebaju činiti institucije? Što bi bilo da vas sad netko optuži i da na naslovnicama piše da ste diler droge i organizator lanca prostitucije? Kako biste se osjećali?
Ali tko je za to odgovoran? Neki radnici su najureni nakon što su im firme prodane po bagatelnim cijenama iako su bile vrijedne u socijalizmu. Jesu li to mediji? Ne vjerujem u urote.
Što mislite zašto ste Vi i Kutle tako kontroverzni u našem društvu? Recite mi nekoga bogatog o kome se danas nešto ružno piše i govori, ili su svi koji imaju novce čestiti ljudi bez greške?
Pa, imate recimo Ivice – Mudrinića i Todorića, koji putem marketinga financiraju velik dio medija, ali ne sve, pa se u njima može slobodno pisati o njima. Što mislite koliko silno bogatih ljudi u Hrvatskoj ima, a da vi nikad niste za njih čuli? Postoje neki koji su silno bogati, ali za povjerovati je da su sve stekli na pošten način. Kako da se o tome ne govori?
Što Vi mislite? Ja mislim da se jednostavno izabere – ne po planu urote – i onda se po njima dere, često po principu "drž'te lopova!" Dok se upire prstom jeste li to vi ili ja, oni koji su to stvarno napravili su zaštićeni. Postoji velika doza manipulacije. Zato treba provjeriti sve redom – svaku privatizaciju. I da se konačno skine stigma s onih koji su to korektno napravili i da se odvoje od onih koji su muljali. A ne da idemo selektivno: ovog hoćemo, ovog ne, ovaj je uspješan... Zar ne može biti i uspješnih lopova? Pa može! Kad se ide samo u politički motivirane kampanje, nastaje zbrka, do apsurda. Bi li bilo bolje da ništa nije privatizirano? Možda! Možda!
Tko je za vas Franjo Gregurić? Znam ga kao kolegu u državnim tijelima, Predsjedništvu HDZ-a, bio je predsjednik Vlade.
Kako gledate na njegovo smirivanje nakon političkog života? Ne znam je li smiren ili nije, viđamo se tu i tamo u prolazu, nemam pojma što radi.
Vi ste obaviješten čovjek. Možete li nam svima učiniti uslugu i otkriti jednog čovjeka koji na način koji ste opisali vuče konce iz sjene, zarađuje, a da ga nitko ne dira? Zašto ste spomenuli Franju Gregurića? Ne razumijem.
Samo sam spomenula ime, vraćam se na prethodno pitanje. Da spomenem nekoga tko vuče konce sa strane?
Pa je li to ono što Vi govorite za sebe – koncept 'drž'te lopova'? Ili je medijska urota? Stojim iza teze da iza postupaka stoji njihov interes.
Kome je bio interes uništiti Vaš ugled? Kod mene su bili dominantni politički motivi, to se može sa sto argumenata dokazati.
Što bi Tuđman rekao na sve ovo?
Vrhuška HDZ-a ili... Bez bogatih moćnika? Postojali su razni interesi u kojem će se smjeru odvijati Hrvatska nakon smrti Franje Tuđmana i ta priča ima korijene tamo 1992. i 1993., kad sam poprilično mlad i naivan ušao u vrh hrvatske politike. Da bih to objasnio, trebalo bi mi puno vremena. Ne kažem da sam sve radio savršeno, ali jako sam ponosan što sam radio s Tuđmanom i što sam sudjelovao u stvaranju hrvatske države. Kad bih imao ovo iskustvo u ono vrijeme, sigurno bih neke stvari radio drugačije.
Kako bi Tuđman gledao na današnji HDZ? Bio bi jako zabrinut jer je više puta rekao da je HDZ stvaran zbog države, a ne zbog stranke. Puno lošega se dogodilo od njegove smrti, u smislu vodstva i zastupanja političkih gledišta. Apsolutno bi bio za varijantu da se širom otvore vrata za one koji su sebe cenzurirali, pa su otišli ili su bili potjerani, ili neke koji imaju konzervativna gledišta, a nikada nisu bili u stranci. I onda da se na izborima u stranci stvari rasprave i da članstvo odluči o vodstvu. Mislim da bi sigurno bio za ovakav koncept, a ne ovakav kakav se sad događa u stranci. Pretpostavljam.
O motivima povratka u HDZ... Samo jedan – želim pridonijeti konsolidaciji HDZ-a, da bude kvalitetna, konzervativna, demokršćanska stranka, koja će okupljati konzervativne političke, gospodarske, intelektualne snage u platformu koja bi bila alternativa postojećoj vlasti, koje sada nema. Cilj i interes mi je da tome pomognem, da bi došlo do ravnoteže.
O tome što će mu to u životu... Živim u Hrvatskoj, svojoj domovini koju jako volim, a HDZ je stranka koju sam stvarao.
O neuspjehu HB-a pored podrške za koju tvrdi da ima... Puno sam razmišljao o tome, kao i o drugim strankama koje su nastajale na taj način, te o načinu ponašanja konzervativnih birača, ponajprije strukture HDZ-ovih birača od 1992. godine. Sociološka i druga istraživanja su pokazivala da će HDZ, neovisno o bilo čemu, imati 25 do 30 posto fiksnih birača, neovisno o politici.
O fiksnim biračima HDZ-a HDZ je bio sinonim za stvaranje hrvatske države, s jasnim ciljem stvaranja Hrvatske. Mnogi koji su to čekali desetljećima vide ga kao svoj izbor, emocionalno i racionalno su se opredijelili za to i to je postao dio njihovog identiteta, kao ime i prezime. Od tih 30 posto do većine koliko im treba, tu ima još 10 do 15 posto koji se ravnaju po tome je li HDZ na vlasti. I, naravno, tu je i koalicijski potencijal stranke – Sanader je sve oko sebe na toj sceni razorio, jer je tom scenom htio vladati. A bez toga HDZ ne može vladati. Vi više ne znate za koje se vrijednosti zauzima, treba mu vratiti identitet i konsolidirati sebe i konzervativne scene. HDZ će dobiti svojih 30 posto, ali do većine ima puno prostora. Iskustvo je zadnjih 11 godina da na konzervativnoj sceni propada do 20 posto glasova, bez kojih se ne može stvoriti većina.
O tome je li HDZ preglomazan skup ljudi da on sada krene tamo uvoditi red... Da, to je glomazan skup ljudi! I oni se boje, natjecali su se da Sanaderu kažu kako je lijep, pametan, genij, bolji od Tuđmana... On ih je kadrirao. Ako to nije tako, što im smeta što sam otišao u Remete i zašto se boje?
