Upoznajte Patrika. Ne voli narodnjake, voli zmajeve, ide u prvi razred i zapravo je jedan prilično poseban dječak s posebnim potrebama.
"Što bih volio biti kad narastem? Htio bih istraživati zmajeve, dinosaure i svemir", govori.
"Radi se o Treacher Collins sindromu. On utječe na razvoj kostiju glave. Konkretno u njegovom slučaju su to jagodične kosti, čeljust, razvoj uši i uz njega se veže naravno gluhoća", kaže Patrikova majka JelenaMašek.
Patrik je jedan od svega troje ljudi u Hrvatskoj koji boluje od te rijetke bolesti. Kad se rodio Jeleni su rekli da iz njegovih usta nikad neće čuti - mama. Tvrdili su da neće ni čuti ni govoriti, a možda niti hodati. Ali, ni Jelena ni Patrik s tom se dijagnozom nisu mirili. Svakodnevne vježbe dovele su ga do prvog razreda redovne škole.
Jedan je od najboljih učenika u razredu i jedan od rijetkih koji je navalio na baš svaku aktivnost koja mu se nudi.
Ide na tenis i jahanje, a u školi na zbor, sportsku grupu i napredne matematičare. No, njegove ambicije srušila je država u kojoj živimo. Naime, Patrik, ma koliko napredan bio, u školi ipak treba asistenta. Ali na njega ima pravo tek četiri sata dnevno. I tako je, teška srca morao odlučiti čega će se odreći.
"On se bez asistenta osjeća nesigurno, što je i normalno jer tri mjeseca ga je pratila svugdje. Mi nismo forsirali, ako ne želiš ići sam - nemoj. Naći ćemo nešto izvanškolsko gdje ćeš se ti razvijati dalje po tom pitanju", kaže majka.
Za neke aktivnosti je prebolestan, za neka prava pak nije dovoljno bolestan, a za državu je, čini se, bolestan tek četiri sata dnevno. Jelena se zato žalila i Vladi, ali dobila je tek šturi odgovor da je takav zakon i da nema novca za veću satnicu asistentima.
Patrik zato više ne ide na zbor. Ali, pjeva doma čim uhvati priliku. Za tri dana proslavit će osmi rođendan. I na žalost već je postao svjestan u kakvoj to zemlji živi.
