Spomenuti spoj predstavlja najlakši materijal dosad proizveden. Težina ovog materijala iznosi svega 0,2 miligrama po kubičnom centimetru, što ga čini 75 puta lakšim od stiropora, no za razliku od istog puno je čvršći.
Znanstvenici sa Sveučilišta u Kielu i Hamburgu, koji su zaslužni za ovo otkriće, nazvali su ovaj materijal - "Aerographite" – odnosno u našem prijevodu aerografit.
Svojstva aerografita
Aerografit je crne boje, te je uz svoju postojanost kao materijal ujedno i električno vodljiv, vrlo rastezljiv i ne propušta svijetlo. Svojim jedinstvenim svojstvima, uz vrlo nisku gustoću, te ugljikov sastav, nedvojbeno je superioran u odnosu na slične materijale.
"Naš rad izaziva velike rasprave u znanstvenoj zajednici. Aerografit je četiri puta lakši od trenutno najlakšeg materijala na svijetu“, kaže Matthias Mecklenburg, koautor ove studije.
Dosad je najlakši materijal svijeta bio na bazi nikla, te je javnosti poznat otprilike pola godine, a također je građen od malih cijevi kao i aerografit. Razlika zbog koje je ovaj materijal teži od aerografita je u tome što nikal ima veću atomsku masu od ugljika.
Unatoč maloj težini, aerografit je vrlo elastičan materijal. Lagani materijali obično izdržavaju kompresiju, no ne i napetost. Aerografit objedinjuje ova svojstva: odličan se pokazao pod kompresijom, a tkođer i pod opterećenjem napetosti.
"To otvara mogućnosti da se komprimira do 95 posto, te se vrati u prvobitno stanje bez ikakvih oštećenja.“ ističe profesor Rainer Adelung sa Sveučilišta u Kielu.
"Do određene točke aerografit postaje još čvršći, dakle jači nego prije, dok se kod ostalih materijala događa suprotno - postaju slabiji i manje stabilni pod opterećenjem. Također, novootkriveni materijal upija zrake svjetlosti gotovo u potpunosti. Moglo bi se reći da stvara najcrnju crninu," zaključuje prof. Karl Schulte.
Na kraju možemo reći kako su moguća područja primjene novog najlakšeg materijala na svijetu neograničena. Nakon što je službeno potvrđeno da je aerografit najlakši materijal na svijetu, znanstvenici raznih područja već pršte od ideja.
Jedna od mogućnosti bila bi uporaba u elektronici zrakoplova ili satelita, obzirom da oni podnose velike količine vibracija. Druga mogućnost primjene bi mogla biti i pomoć u pročišćavanje vode, a i zraka, te još mnoge druge.
