Vještak Anthony Way u davanju stručnog mišljenja kojim je trebao poduprijeti hrvatsku tvrdnju da je MOL loše upravljao INA-om u potpunosti se oslanjao na informacije koje je dobivao od hrvatskog konzultanta Jasminka Umićevića. Arbitražni sud komisije utemeljen prema pravilima Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) u Ženevi ocijenio je kako ih nije neovisno potvrdio ni kritički obradio te je odbacio njegovo svjedočenje te ga ocijenio neuvjerljivim, piše Večernji.
Spor je pred sudom UN-a pokrenut 2014. u vrijeme Zorana Milanovića, dok je ministar gospodarstva bio Ivan Vrdoljak koji se tada bavio INA-om. Hrvatska je tražila proglašenje izmjene ugovora iz 2009. o upravljačkim pravima u INA-i ništetnim, kao i glavni ugovor o plinskom poslovanju, koji su potpisani za vrijeme Sanadera.
Spor je nastao kao odgovor na MOL-ovo traženje od Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu da počne arbitražu protiv hrvatske Vlade zbog kršenja obveza i postupaka u vezi s MOL-ovim investicijama u Hrvatskoj, prije svega neispunjavanja glavnog ugovora o plinskom biznisu.
Odluka Arbitražnog suda UN-a donijeta je lani pred Božić, no spor u Washingtonu i dalje traje.
Spor je Hrvatsku stajao 12 milijuna dolara
Prema informacijama kojima raspolaže Večernji, na spor pred UNCITRAL-om Hrvatska je potrošila 12 milijuna dolara, ali s obzirom da je izgubila, mora platiti i troškove suprotne strane. Ukupni troškovi iznose više od 30 milijuna dolara, a moraju se platiti odmah po primitku odluke.
Hrvatska odbija objaviti tekst odluke Arbitražnog suda pa javnost ne može znati zbog čega su točno propali hrvatski zahtjev. Prema odluci sudaca i njihovom objašnjenju vidljivom u odluku koju je dobio Večernji, postavlja se pitanja na koji se način hrvatska strana uopće priprema za sudske procese.
U sporu je Hrvatska tvrdila da je MOL-u povjereno pomaganje u razvoju i proširenju INA-ina poslovanja, uključujući i važan segment istraživanja i proizvodnje, poslovanja rafinerija i maloprodajne strategije, no da MOL, guranjem vlastitih interesa nad dužnostima prema hrvatskoj kompaniji, nije ispuno ugovorene obveze o međusobnim odnosima dioničara i ugovora o suradnji.
Ključno je bilo svjedočenje jednog čovjeka
Fokus rasprave na sudu bilo je svjedočenje vještaka kojeg je angažirala hrvatska strana, Anthonyja Waya, izvršnog direktora kompanije The Energy Contact sa sjedištem u Velikoj Britaniji. Radi se o stručnjaku s 30-godišnjim iskustvom u naftnoj i plinskoj industriji, a radio je i kao konzultant velikog broja naftnih i plinskih kompanija i vodeći pregovarač pri sklapanju plinskih i LNG ugovora u Aziji, Europi i Africi.
U tekstu odluke sud ponavlja Wayevu izjavu da je angažirao konzultantsku tvrtku Oil and Gas Consulting i koristio se podacima i informacijama koje mu je dostavila.
Radi se o firmi naftnog kontultanta Jasminka Umićevića koji je od 1998. do 2000. bio zamjenik glavnog direktora INA-e, nakon čega je osnovao vlastitu konzultantsku tvrtku koja je radila i u Londonu. Glasno je kritizirao MOL-ovo upravljanje hrvatskom kompanijom i upozoravao na, kako navodi, gubitke koje ona trpi. Njegove procjene i tvrdnje mađarska strana konstantno pokušava pobiti.
Ipak, Arbitražni je sud zaključio kako se Way nekritički oslanjao na informacije koje mu je pružio Oil and Gas Consulting i dodao da 'Tribunal takvim dokazima mora pristupiti s posebnim oprezom'.
'U arbitražnim procedurama, kada se vještak oslanja na tuđe informacije, njegova je obveza neovisno provjeriti informacije jer nije fer da pružatelj informacija nije pozvan da svjedoči i da druga strana nema priliku osporiti točnost informacija', kaže Arbitražni sud i dodaje kako iskaz vještaka nije bio uvjerljiv. Presuđeno je da je MOL poduzeo najveće napore da razvije INA-u.
Umićevićeva firma radila 10.5 milijuna kuna vrijednu studiju
Umićević se pojavljuje u još jednoj ulozi, piše Večernji. Naime, Ministarstvo gospodarstva kojeg je vodio Vrdoljak naručilo je studiju o poslovanju INA-e i platilo istu deset i pol milijuna kuna. Provođenje analize poslovanja Ine Vlada je dodijelila tvrtkama grupacije A. T. Kearney i Oil and Gas Consulting Internationalu (OGC) u vlasništvu Jasminka Umićevića.
'MOL je devet godina uništavao Inu. Za to vrijeme Hrvatska je izgubila nekoliko milijardi dolara s obzirom na neostvarivanje poslovnih ciljeva definiranih 2013. i 2009.', izjavio je tada Vrdoljak.
Mediji su pisali kako je studija pokazala da je nakon preuzimanja INA-e MOL hrvatsku stranu nepridržavanjem dogovora oštetio za 6.2 milijarde dolara. INA je 2009. realizirala investicija u vrijednosti 4.4 milijarde kuna, dok je lani realizirala tek 974 milijuna kuna.
Između 2009. i 2012., dok je INA-i proizvodnja pala dva posto, MOL grupi je porasla za osam posto. Kapitalne investicije u istraživanje i razvoj u INA-i pale su 23 posto, a MOL-ove su porasle za 33 posto.
Prema informacijama Večernjeg lista, na Arbitražnom sudu ta se studija nije niti koristila.
