Vježbajući izgovor jedanaestogodišnja Molly Durot preskače slova. Molly ne prerađuje zvuk kao većina ljudi, za nju R zvuči ?rrrrr?, no u riječi grom ona r uopće ne čuje.
Nakon mnogih ispitivanja i isto toliko nezadovoljavajućih dijagnoza, majka ju je prijavila za sudjelovanje u istraživačkom programu na sveučilištu Northwestern gdje se ispituju uzroci povezani s greškama u procesuiranju zvuka.
Molly je tek jedno od 7000 djece koja su sudjelovala u projektu koji je potvrdio ono što su njeni roditelji oduvijek slutili ? Molly iz razloga biološke naravi ne može učiti kao druga djeca.
Prema riječima profesorice Nine Kraus, voditeljice istraživačkog programa "to je nešto čemu se Molly ne može oduprijeti". Za neku djecu probleme u učenju izaziva biološki temelj bolesti.
Procjenjuje se da čak trećina djece pri učenju ima poteškoća sa slušanjem: ne s ušima, nego s centrom slušanje u mozgu. To znači da se sve od disleksije do trenutne epidemije poremećaja u učenju može povezati s djetetovom nemogućnošću za preradu i interpretaciju zvuka.
Pronalazak izvora problema potiče mnoge da razmišljaju o mogućnosti prepravljanja bioloških nedostataka.
- Mozak je daleko fleksibilniji no što smo pomišljali ? kaže Dr. Larry Silver, predsjednik Američke udruge za probleme u učenju. ? Mozak se može reprogramirati.
