Tu 35-godišnjakinju inače nemirnog duha situacija nije puno obeshrabrila, pa se već u travnju bacila na realizaciju svoje nove ideje. Osmislila je jastuke za djecu, a šivanje prepustila svojoj majci Mili koja živi u Kraljevu.
U mali obiteljski biznis danas su već uključene i njena sestra Marijana, kao asistenst marketinga i financijska savjetnica te suprug Velibor kao logistička podrška i najmobilniji član tima koji isporučuje jastuke brenda Nana u čijem stvaranju kao snažan vjetar u leđa sudjeluje i Kristinin otac Vukašin.
"Naziv smo nadjenuli potaknuti idejom lijepog ženskog imena. Za kćer, jednog dana, možda. A onda su došle brojne asocijacije poput one na moju nanu Linku, prabaku koju sam puno voljela. Svatko od nas ima svoju nanu iz djetinjstva i to su najtoplija sjećanja. Kad izgovorite riječ nana, povjerenje je već tu, a ono je, pored ljubavi, najbitnije za sve odnose, a posebno onaj sa djecom", priča Kristina kojoj je početna inspiracija bio jednogodišnji sin Todor.
"Što se podjele rada tiče, Todor nas inspirira i to izvrsno radi. Ja smišljam i krojim i predstavljam proizvod na društvenim mrežama, a mama šiva. Trudim se da svaki jastučić dobije propratnu zanimljivu nepretencioznu pričicu kako bismo izašle iz postojećih klišea prezentiranja dječjih proizvoda. Pa sad, kome se svidi… S obzirom da je u jednom trenutku broj narudžbi prerastao mogućnosti, angažirali smo i krojačicu u Beogradu, tako da je i divna gospođa Sneža sada u našem timu. Što se mog dijela krojenja tiče, ja sam sa koferom punim tekstila i Todorom stalno na relaciji Kraljevo – Beograd", priča Kristina za Priče sa dušom ističući kako joj posao daje punu slobodu koja joj inače treba.
"Nana za mene predstavlja slobodu uživanja u svakom trenutku u onome šta radim i u društvu ljudi koje najviše volim, kao i luksuz da budem prisutna u svakom trenutku odrastanja djeteta, a da ne prinosim žrtvu zbog toga. Ona je i miran san, koji sam godinama tražila. Za mamu, to je iskorak iz svakodnevice, nov izazov onda kada pomislite da su izazovi prošli, i puno srce, jer je njenih ruku djelo postalo jednom djetetu nezamjenjiva igračka i najbolji prijatelj", zaključuje.
