Takve su mreže superkompjutora potrebne zbog određenih znanstvenih problema koji su toliko složeni da ih kompjutori ne mogu riješiti zasebno. Softver koji se koristi za povezivanje superkompjutora ujedno se upotrebljava za pružanje pristupa visoko razvijenim kompjutorima na sveučilištima i istraživačkim ustanovama.

Prve su mreže međusobno spojenih superkompjutora, ili računalnih matrica, već stvorene u SAD-u, a američka je vlada na bolje povezivanje strojeva utrošila oko 100 milijuna dolara. Sveučilišta, istraživački laboratoriji i tvrtke posjeduju kompjutore na kojima mogu izvoditi pokuse. Matrični softver, baš kao i internet browser, predstavlja pozadinsku stranicu mreža superkompjutora. Na taj način istraživači mogu primati podatke na jednak način svakoga dana, pa čak i sa različitih kompjutora, ako koriste matricu. Jednom riječju, nova će tehnologija generirati novo znanje. Umjesto osobnog traganja za podacima na Webu, strojevi će sami pružati podatke.

Nadmoćnost matričnog softvera već je dokazana. Skupina istraživača sa Sveučilišta Iowa pod vodstvom Kurta Anstreichera i Nathana Brixiusa koristila je softver Grida pod imenom Globus u povezivanju kompjutora kako bi riješili Ťnug30ť Quadratic Assignment Problem (QAP) koji je postavljen 1968. U računalno rješavanje problema uključeno je 1.000 kompjutera iz 8 različitih ustanova na različitim mjestima u svijetu. Za rješenje problema bilo je potrebno 6,9 dana, dok bi samo jedan kompjutor, pretpostavljaju znanstvenici, problem rješavao 6,9 godina.