Popescu je u reprezentativnom dresu sakupio 104 nastupa, upisavši se u listu strijelaca petnaest puta. Jedan je od trojice Rumunja kojima je uspjelo ući u "klub sto", uz Ladislaua Bolonija i svog vjenčanog kuma Gheorghea Hagija, koji se iz reprezentacije povukao nakon EURA 2000.
Prvi nastup za Rumunjsku Popescu je zabilježio u prijateljskom dvoboju protiv Albanije 1988. Iako po vokaciji branič, u kvalifikacijskoj utakmici za odlazak na Coupe de monde mrežu Lihtenštajna 1997. zatresao je čak četiri puta. U razdoblju od 1989. do 1996. šest puta bio je proglašavan igračem godine u Rumunjske. Pri povijesnom Galatasarayevu osvajanju prošlosezonskog Kupa UEFA Popescuov udarac s bijele točke stavio je "točku na i" te bacio na koljena razvikani Arsenal.
Karijeru je počeo 1984. u Universitatei iz Craiove. 1990. prešao je u nizozemski PSV. Sezonu 1994./1995. proveo je u dresu Tottenhama. Poslije napuštanja Spursa proveo je godinu na Camp Nou te s Barcelonom 1997. osvojio Kup pobjednika kupova. S Galatasarayem je dosad osvojio tri naslova prvaka turske
Početkom mjeseca Popescu je odbio poziv upravo novoimenovanog rumunjskog izbornika Bolonija za sudjelovanjem u okršajima kvalifikacija za odlazak na Svjetsko prvenstvo 2002. Na tiskovnoj konferenciji s gnušanjem se osvrnuo na navode po kojima je njegova odluka temeljena na odbijanju rumunjskih vlasti za "zatvaranjem očiju" pri privatizaciji hotela u planinskoj regiji Rumunjske, za kojeg je Popescu zainteresiran.