Panker Davor Njec Hranjec, koji je u utorak 15 sati i 15 minuta čitao naglas roman 'Tajna Krvavog mosta' Marije Jurić Zagorke na tramvajskoj stanici u Savskoj 77, preko puta šatora ispred Ministarstva branitelja, prepričao je za Tportal kako je prošlo njegovo 'javno istraživanje'.
"Izuzev pite od jabuke iz pekare tog jutra nakon buđenja te pola sirnice i grickalica prilikom prosvjeda - nisam ništa jeo sve do dolaska kući u osam ujutro. Iako sam imao prilike, naprosto nisam mogao jesti od muke zbog situacije u kojoj živimo. Dvaput sam tijekom noći pomislio odustati, ali bi me već sljedećim trenom inat i znatiželja zbog rezultata istraživanja, ali i pogledi prisutnih oko mene, potaknuli da nastavim dalje, pa sam i uz drhtanje na hladnoći noći odlučno i glasno uspio dovršiti čitanje knjige, dok su se policajci grijali u automobilu, a šatoraši u šatoru, osim njihove uniformirane patrole ispred ulaza u njega", kazao je.
Rekao je kako ga je na ovaj društveni eksperiment potaknulo to što mu je dosta rata.
"Na ovu akciju potaknulo me jedino to što mi je stvarno više pun k***c rata, jer isti smatram jednim od najvećih, ako ne i najvećim civilizacijskim kriminalom. Svaka čast svim pravim braniteljima, jer držim da su isti svi oni koji rat žele PREKINUTI, a ne na njemu se bogatiti i koristiti ga za daljnji teror sugrađanki i sugrađana. Dan prije akcije došla mi je ideja za način na koje to nezadovoljstvo želim izraziti, a u utorak sam nakon 16 sati taman imao slobodnog vremena - i nisam to više mogao držati u sebi. Stoga su sve optužbe ovih ratnohuškačkih portala u najmanju ruku obmanjujuće laži te isključivo govore o njihovim ambicijama i principu djelovanja na ljude", naglasio je.
Upitan kakav je bio njegov odnos s prosvjednicima iz šatora tijekom čitanja romana, odgovorio je: "Isprva su me ismijavali s druge strane ceste, kasnije su mi neuspješno pokušavali uvaljati 'gdje si bio' i 'šta ti znaš' retoriku, a na kraju su me zvali i na piće u šator, što sam odbio i nastavio dalje provoditi svoje istraživanje".
"Stalno je netko od njih patrolirao ispred ulaza u šator, tako da stvarno ne znam kada se tamo ide spavati. Nisu mi ponudili da prespavam kod njih, a i da jesu - odbio bih, jer nisam došao spavati, već vidjeti hoću li ja stvarno pročitati tu knjigu na glas pred njima ili će prije završiti taj prokleti rat", zaključio je Njec Hranjec.
