"Da su je oteli talibani ili mudžahedini, vrlo teško bismo je vratili živu. No, bila je oteta radi novca. Postupno smo zatvarali krug. Saznali smo u kojem je dijelu Kabula, potom u kojoj četvrti, pa u kojem dijelu četvrti. Došli smo do točke da je otmičari više nisu mogli izvući i premjestiti iz tog područja", opisuje mi Robert Mikac misiju spašavanja talijanske humanitarke koja je oteta u Kabulu, dok razgovaramo u kabinetu na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Nezgodno je bilo, priča Mikac o misiji u kojoj je sudjelovao, to što nisu znali kome mogu vjerovati. "U tuđoj ste zemlji, morate surađivati s lokalnom policijom i ne možete provoditi operaciju bez suradnje s njima. Ali opet imate upitnik iznad glave, je li netko iz domaće policije u dosluhu s otmičarima. Završavaju li informacije koje vi s njima dijelite kod otmičara."
Ipak, sve se na kraju dobro završilo. "Kada smo bili blizu, pred oslobađanjem, ubrzali su se pregovarači s jedne i s druge strane, talijanska vlada je platila otkupninu te je ona puštena." Priča ove gospođe imala je sretan kraj, a Mikac je, uz ostale, odlikovan talijanskim Križem za zasluge što je najveća razina odlikovanja koji stranci u Italiji mogu dobiti. Priča Afganistana nešto je tamnija. Otmice su u Kabulu i danas velik problem, a zemlja je u rasulu i kaosu.
Nikad završen sukob
Robert Mikac, danas profesor na FPZG-u i sigurnosni stručnjak, te je 2005., od veljače do kolovoza, sudjelovao u misiji u Afganistanu kao dio petog hrvatskog kontingenta, obnašajući dvije dužnosti, zapovjednika voda vojne policije sa 33 vojna policajca, te zapovjednika međunarodnog voda vojne policije. Mikac je i autor knjige "Afganistan: Nikad završen sukob".
"Kao vojna policija radili smo 24 sata, sedam dana u tjednu, u misiji ste - nema slobodnih dana i vikenda. Radili smo dnevne i noćne smjene", kaže Mikac i tumači svoje dužnosti. Kontrolirali su ulaske u zgrade, perimetar, ulaske u vojarnu u kojoj su boravili, ali i obučavali kabulsku gradsku policiju. Sam Kabul je zatvoren planinama te ima šest točaka koje predstavljaju ulazak u grad. "Tko kontrolira te točke, kontrolira i sam grad. Često smo pomagali lokalnim snagama na tim točkama".
Robert Mikac na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu
Mikac je sudjelovao u misiji u Afganistanu kao dio hrvatskog kontingenta
'Prošla je mogućnost vojne pobjede u Afganistanu'
Na dva sasvim jednostavna pitanja o Afganistanu, Mikac mi nije mogao dati odgovor: Tko pobjeđuje u ratu u Afganistanu i kako će taj rat završiti? Odgovor na ova pitanja nemaju niti ključni ljudi svjetskih, prije svega američkih i afganistanskih vojski, tajnih službi i politika. Zemlja je zapela u statusu quo, a to znači rat i razaranja.
"U Afganistanu je prošla mogućnost vojne pobjede, već postoji mogućnost završetka rata političkim dogovorom sa širokim spektrom uključenih dionika. Afganistan je 12 i pol puta veći od Hrvatske, planinom Hindukuš podijeljen na dva dijela, u većim dijelovima je vrlo neprohodan, pa je centralnoj vlasti vrlo teško kontrolirati cijelu zemlju. Davno je prošla mogućnost da vi možete vojno pobijediti u Afganistanu, sada treba težiti političkom dogovoru. Jedino tako se može završiti nasilje."
Hoće li u taj, politički dogovor, biti uključeni i talibani, režim koji je ova zapadna intervencija i srušila? Svakako, odgovara Mikac, bez njih ne ide. "Pogreška na početku rata bila je ta što se talibane nije prihvaćalo kao sugovornike u procesu pomirenja i reintegracije. Talibani su sudionici u sukobu i vi taj sukob ne možete završiti bez razgovora s njima. Bez pomirbe vrlo se teško može govoriti o prekidu sukoba i nasilja. Zbog toga talibani moraju biti pregovarači za stolom."
Policijsko vozila skuplja ozlijeđene nakon samoubilačkog napada u Kabulu, 22. srpanj 2018.
Talibani sve popularniji u Washingtonu i Moskvi
Ideja primirja s talibanima sve je popularnija i u Washingtonu, ali i Moskvi. Afganistan i SAD optužuju Ruse kako ostavljajući slabo čuvano oružje nakon vojnih vježbi i tako pomažu talibanima, što je strategija popularna i u istočnoj Ukrajini. Rusi pak tvrde kako zbog kaosa u sigurnosnom sustavu Afganistana moraju surađivati s lokalnim vojnim vođama kako bi osigurali svoje granice, ne i s talibanima. Sjedinjene Države također sve otvorenije razgovaraju s talibanima koje je s vlasti srušila njihova intervencija koja je započela 25 dana nakon napada na njujorške blizance 11. rujna 2001.
Talibani danas, prema procjenama američke vojske, imaju od 20.000 do 40.000 aktivnih boraca. Ta se brojka ne mijenja godinama, premda afganistanska vlada tvrdi da ih ubija oko 1000 mjesečno. Afganistanska vojska i policija imaju 350.000 ljudi koje plaćaju međunarodni partneri. Broj mrtvih u Afganistanu više se ne može saznati - te je podatke američka vlada proglasila tajnima.
Ne bi bilo presmiono ustvrditi kako je od svih Trumpovih vanjskopolitičkih katastrofa najgora ona za koju nije odgovoran, nego ju je naslijedio - Afganistan. Danas, nakon 17 godina zapadne prisutnosti u zemlji, talibani kontroliraju više teritorija nego u bilo kojem trenutku otkako su zbačeni s vlasti, broj civilnih žrtava u 2017. bio je rekordan od početka sukoba, a ostao je na toj razini i ove godine, a rekordna je i proizvodnja opijuma.
Afganistanski vojnik drži stražu dok njegovi kolege uništavaju polje opijuma
Snage NATO-a i afganistanske vojske na kontrolnoj točci u okrugu Deh Bala na istoku zemlje
Afganistanska policija promatra dim nakon zračnih udara na položaje tzv. Islamske države u Del Bahi
Afganistanci podržavaju onog tko im može donijeti sigurnost
"Generalna ideja talibana jest da su oni rješenje za Afganistan bez stranaca. Njihova agenda je prilično razbijena na različite faktore, a zajednički nazivnik je taj što žele zemlju bez stranaca u kojoj će biti ključan faktor", kaže Mikac. Asia-Foundation je ispitao javno mnijenje u sve 34 pokrajine u Afganistanu te su došli do zanimljivog zaključka. Prosječni Afganistanac podržat će onu stranu koja mu može omogućiti sigurnost po određenim pravilima.
Kada govori o intervenciji, imam dojam da Mikac cijelu stvar shvaća i osobno, pa tako kada priča o zapadnim snagama, govori "mi". Intervencija je, kaže, uz sve probleme vratila perspektivu. Mnogi su mladi ljudi dobili mogućnost školovanja, odlaska iz zemlje, vraćena je ravnopravnost spolova... Ipak, intervencija nije uspjela osigurati sigurnost i mir. "Međunarodna zajednica je htjela prenijeti ovlasti na domaće snage sigurnosti, no domaće snage to nisu bile spremne provesti".
Na samom početku ulaska u Afganistan Zapad nije razumio kompleksna savezništva unutar zemlje, koga može podržati, na koga se osloniti i kome vjerovati. "Niti u jednom trenutku u Afganistanu nije bilo dovoljno međunarodnih snaga. Amerikanci su temeljem osnovih načela protupobunjeničkih operacija procjenjivali da bi na 1000 građana trebalo doći 20 ljudi koji su na neki način uključeni u protupobunjeničke akcije. To nisu samo vojnici, nego i savjetnici, rekonstrukcijsko osoblje, političari...
Mikac vjeruje kako je zapadna intervencija, unatoč svim lošim stvarima, ipak bila opravdana
Je li intervencija bila opravdana i uspješna?
Afganistan ima od 32 do 33 milijuna stanovnika, dakle da bi se dostigao ovaj standard bilo bi potrebno između pola milijuna do 600 tisuća intervenirajućih snaga što uključuje i domaće snage sigurnosti. Nikada, dakle, nije dostignuta ta razina pa je agenda od početka bila da je potrebno što je više moguće pomoći domaćim snagama kako bi se borili u svom ratu." U Afganistanu je najviše bilo 140.000 pripadnika NATO snaga u 2011., no ta je brojka od tada znatno pala, pa se tako danas u Afganistanu nalazi 16.000 vojnika iz 39 zemalja članica NATO-a, među kojima je i Hrvatska.
Je li intervencija, s obzirom na sve, bila opravdana? "Duboko vjerujem da jest", kaže Mikac. "Srušila je talibanski režim i protjerala al-Kaidu. Intervencijom je srušen jedan loš režim, te smo zemlji pokušali vratiti nadu. Teško je reći je li operacija bila uspješna ili ne."
Dim i prašina nakon zračnih udara helikoptera afganistanske vojske za vrijeme sukoba s militantima u Kabulu.
Military helicopters were firing above a mosque in Kabul's old quarter Tuesday as officials said fighting had broken out between security forces and militants in the Afghan capital, with a barrage of rockets striking the city. / AFP PHOTO / WAKIL KOHSAR
Smrtonosni tok opijumskog maka
Jedan od ključnih problema Afganistana je i uzgoj opijuma, ne samo zbog smrtonosnih posljedica konačnog proizvoda, heroina. Prosječna nadmorska visina u Afganistanu je oko 1500 metara, uvjeti su vrlo surovi za velik broj poljoprivrednih kultura, pa su lokalni ratari prisiljeni uzgajati onu kulturu od koje imaju određenu zaradu te onu na koju ih tjeraju lokalni ratni vođe - opijumski mak.
"Amerikanci su situaciju pokušali riješiti zaprašivanjem opijumskih polja, što nije dobro rješenje, jer zaprašivanjem otrovima uništavate polja i zagađujete podzemne vode, a Afganistan je ionako siromašan vodom. Najveća količina heroina koja potječe iz Afganistana kroz nekoliko ruta završava u Zapadnoj Europi, a jedna od tih ruta je i zapadno-balkanska. Trebalo bi učiniti više na ovim mjestima gdje se nalaze konzumenti, odnosno smanjiti potražnju, pa bi se onda smanjila i ponuda. S obzirom na satelitsku tehnologiju, točno se zna kada je berba opijumskog maka, pa bi ga se moglo otkupiti na mjestu događaja i spaliti. To možda nije dobra poruka, ali je kratkoročno učinkovita metoda za smanjenje heroina na ulicama europskih gradova", kaže Mikac.
Proizvodnjom maka, odnosno heroina, financiraju se i razne terorističke grupe koje su također jedan od ključnih problema Afganistana. "Kako se teritorij džihadista, koji su oni zvali tzv. Islamska država, na području Sirije i Iraka smanjivao, tako se dio terorista premjestio u Afganistan, u granično područje s Pakistanom. To su visoki, neprohodni planinski lanci koje teško možete kontrolirati. Niti talibani ne gledaju blagonaklono na njihovu nazočnost".
Trumpov plan za Afganistan
Bivši američki predsjednik Barack Obama ostao je u Afganistanu pod obrazloženjem kako zemlja ne smije postati sigurno utočište za teroriste. Sličnu je retoriku upotrijebio i njegov nasljednik u Bijeloj kući kada je lani povećao broj trupa. Ipak, godinu dana nakon što je Donald Trump predstavio novu strategiju za pobjedu u Afganistanu, situacija izgleda gore nego ikad i ne čini se kako je SAD bliži stabiliziranju zemlje i zaustavljanju talibanske pobune. Trumpova je strategija uključivala veći fokus na obrani naseljenih područja i prepuštanje većeg dijela nenaseljenih područja pobunjenicima. Cilj je bio talibane, udarima na njihove narkolaboratorije i ostale stvari koje im donose novac, dovesti za pregovarački stol.
Unatoč tome što dužnosnici Pentangona kažu kako stvari funkcioniraju te kako imaju priliku za mir, situacija na terenu, baš kao i nedavno službeno izvješće Pentagona, govore drugačije. Upravo prijetnja Islamske države približava Afganistan Pakistanu i Rusiji. Nakon što je 40. divizija Crvene armije ušla u Afganistan u prosincu 1979. CIA i pakistanska tajna služba ISI koordinirale su dostavu oružja afganistanskom pokretu otpora poznatom kao mudžahedini.
Robert Mikac
Ruska i kineska strategija u Afganistanu
Danas se situacija potpuno zaokrenula. Sjedinjene Države distanciraju se od Pakistana i približavaju Indiji, ključnom ruskom partneru za vrijeme Hladnog rata u Južnoj Aziji. Moskva na to odgovara čvršćim savezništvom s Islambadom. Trenutačna strategija Pakistana jest podrška talibanima, što stvara sve veći antagonizam u Washingtonu. Rusija, pak, pokušava za isti stol dovesti Kabul i talibane čime bi mogla uspjeti u onome što Amerikanci nikako ne uspijevaju - završiti ovaj konflikt. Dakako, ne treba sumnjati kako bi se Kremlj, ako zaista dođe do takvog scenarija, znao naplatiti u poslijeratnom Afganistanu.
Rusi danas tvrde kako zbog rasula u afganistanskim sigurnosnim snagama moraju surađivati s lokalnim vojnim vođama kako bi zaštitili granice u središnjoj Aziji, koju Moskva vidi ključnom za svoju sigurnost. Niti Kina ne sjedi skrštenih ruku, pa tako američka analitička agencija Stratfor procjenjuje kako će kineski ekonomski i diplomatski profil dovesti do toga da će Peking ostvariti lokaliziranu i limitiranu vojnu prisutnost u Afganistanu.
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u posjetu Afganistanu
Postoji li izlaz?
Hrvatsku misiju u Afganistanu nedavno je, treći put u mandatu, posjetila i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Naše snage u toj zemlji danas obavljaju savjetničke funkcije, odnosno lokalnim snagama pokušavaju prenijeti znanja kako bi mogli sami raditi svoj posao. Mikac posjete predsjednice vidi izuzetno pozitivnima, kako iz perspektive vojnika u misiji koji dobivaju potporu, ali i iz perspektive Kabula. "Mnogo znači što predsjednik jedne zemlje, članice NATO-a i EU-a, na ovaj način pruža potporu tamošnjim vlastima, političkim procesima i šalje poruku kako mi jesmo u Afganistanu i ne razmišljamo o povlačenju."
Postoji li izlaz iz ove situacije, kako za Afganistan, tako i za međunarodne snage koje su zaglavile u toj zemlji? "SAD je podnio najveći teret ovog rata i njihova je poruka kako će u Afganistanu ostati dok god bude potrebno. Oni su tamo iz vlastitog interesa, ali i kako bi onemogućili al-Kaidi da se vrati u Afganistan te pomogli domaćim sigurnosnim snagama. SAD nikad prije nije bio ovako duboko u području srednje Azije i tako blizu Rusije", kaže Mikac.
Talibani ne posustaju
Početak ovog proljeća, tradicionalno je donio i povećanje nasilja u Afganistanu. Talibani su u travnju objavili svoju godišnju proljetnu ofenzivu u kojoj su najavili kako će koristiti "nove i kompleksnije taktike" u cilju "uništenja, ubijanja i zarobljivanja američkih osvajača i njihovih pristalica". Talibani su, prema istraživanju BBC-a s početka godine, prisutni u 70 posto zemlje. Neke dijelove u potpunosti kontroliraju, a njihovi napadi u Kabulu i ostatku zemlje ne posustaju.
Baš u trenucima nastajanja ovog teksta, iz Afganistana stižu vijesti kako su talibani preuzeli kontrolu nad nekoliko vojnih baza i policijskih kontrolnih točaka u Sar-e-Pulu, glavnom gradu istoimene pokrajine nas sjeveru zemlje. Pitanja kako će i kada ovaj rat završiti te tko u njemu pobjeđuje, prema svemu sudeći, još će neko vrijeme ostati neriješena.
