Vjerujete li u demokraciju u Hrvatskoj? U demokraciju općenito da, ali u Hrvatskoj? Vjerujem da će jednog dana doći, ali ne mislim da postoji u ovom času. Zemlja koja je tako premrežena kriminalom, korupcijom i svim vidovima -izama, nepotizam, voluntarizam... još uvijek nema demokraciju. Ima puno hapšenja i pritvora, te otkrivenih lopovluka, ali mi smo to sve već znali devedesetih. To se sve znalo 20 godina i ništa se nije dogodilo. Ništa ne vjerujem dok ne vidim da netko stvarno ne odgovara i dok mu se ne oduzme nezakonito stečena imovina. Mnogi su se obogatili da imaju i praunuci, a da ništa ne rade. Obogatili su se tako što su uzeli ono što pripada svima nama.
Koliko ljudi treba biti pohapšeno da bi, po Vašem mišljenju, borba protiv korupcije bila iskrena? Sve lopove. Ne koliko, već sve koji su popljačkali i omrsili se na ono što nije njihovo. Treba im oduzeti ono što su oteli. Na slobodi bi ih ostalo malo, ali onda bi se nešto moglo učiniti. Ova zemlja nije bila ovako siromašna niti nakon Drugog svjetskog rata! Ničeg nema, ništa ne proizvodimo. Pogledajte na placu – češnjak uvozimo! Iz Kine! Imali smo krumpira, jabuka, žita, stalno se govorilo da Jugoslavija može hraniti Europu. Koji njen dio? Naša Slavonija, koja je sada u najtežem mogućem stanju. Netko mora odgovarati za to.
Pogledajte na placu – češnjak uvozimo! Iz Kine! Imali smo krumpira, jabuka, žita, stalno se govorilo da Jugoslavija može hraniti Europu. Koji njen dio? Naša Slavonija, koja je sada u najtežem mogućem stanju. Netko mora odgovarati za to. Često se odgovornost prebacuje na 'mentalitet naših ljudi' – em su lijeni, em ne shvaćaju da moraju učiti cijeli životi, pa su nepismeni, nepoduzetni, neinovativni... Govori se da je taj narod inertnost povukao iz doba socijalizma kada je sve bilo sigurno. Ja se s tim ne slažem. Relativno je nova potreba za cjeloživotnim učenjem, i to zbog novih tehnologija koje izbacuju ljude iz proizvodnog procesa. Ljudi ne mogu više zadržati isti posao i radno mjesto cijeli život. U vrijeme Jugoslavije to nije moguće jer su to promjene koje se događaju mimo nas, one su svjetske. Treba stalno učiti da se ide u korak sa znanošću i tehnologijom. Što se lijenosti tiče, pogledajte naše gastarbajtere, koji već po 60 godina rade u inozemstvu, kako su uspješni. Pa, mladi znanstvenici. Oni bi i ovdje radili, ali prema službenim podacima u Hrvatskoj radi 70.000 ljudi koji ne primaju plaću. A to je prestrašno.
Ipak, imamo neodržive gigante koji primaju subvencije i neefikasne poljoprivredne poticaje, a to, navodno, odgaja lijenost. Oni su loše davani, a poticaji nisu često ni stizali do onih kojima su trebali doći. Podsjećam vas da smo nekoć imali PIK-ove, poljoprivredne kombinate koji su uspješno radili. U Borincima kod Osijeka smo imali jabuke za cijelu Jugoslaviju, sad ih uvozimo. Oni su potpuno zapušten kraj s 300.000 nezaposlenih! Jabuke leže po podu, ni ne beru ih. Zato da mogu propasti i da netko to opet uzme za 10 kuna. Slavonija je trebala biti razminirana, a poticaji su trebali biti kontrolirani. A brodogradilišta su bila umjetno održavana zbog socijalnog mira i neka od njih bi već davno propala. A bilo je i puno korupcije. Ali, gledajte Uljanik. Uspješan je uvijek bio i bit će, jer isti ljudi ga vode kao i prije – oni koji znaju svoj posao.
Dio javnosti smatra da je proizvodnja uništena da bi se išlo na ruku uvoznicima. Uvoznicima je sigurno godilo. Ne znam je li to naštimano, ali se dogodilo zbog nepoštenih ljudi koji su dijelili poticaje. Gdje god pogledate, bilo je uzimanja tuđeg. Samo da sam od siječnja 2010. godine pisala ono što je objavljeno u medijima, tko je koliko milijuna odnio, ukrao, pronevjerio, upropastio... mi ne bismo imali nikakvih problema s budžetom. Nikakvih! To su milijuni i milijuni.
Vjerujete li da u Hrvatskoj postoji snaga koja bi taj novac mogla vratiti u državno vlasništvo? Ne. Ne postoji volja! Kod nas korupcija funkcionira u svim smjerovima – od dolje prema gore, ali i horizontalno. Strani kapital teško dolazi k nama jer mora podmititi sve – od portira do samog vrha. Ako želite otvoriti butik, morate donijeti rodni list. Petstopedeseti put nosim nekome rodni list, domovnicu, pa kojekakve dokumente u kojima se ništa ne može promijeniti! To bi trebalo biti jednom zauvijek!
Mislite li da će kriza pomaknuti naše društvo udesno? Mogla bi, da. Desnica nam ionako nije bila bog zna kakva, ali bojim se da bi iz ove situacije mogao iskrsnuti netko tko bi mogao biti ono što se zove "vođa" i pomaknuti društvo udesno i upregnuti one koji su gladni, a dosta im je nepravde. Mi nikad nismo imali ovakve odnose. Još davno, dok su bili feudalci, onda su ljudi znali da feudalci nasljeđuju. Danas dvorce imaju ljudi koji su postavljali klima-uređaje. Gdje je taj silni rad kojim su zaradili dvorac u par godina?
Nije li 'pogonsko gorivo' naše demokracije upravo novac koji mešetare skupine koje su se obogatile za vrijeme rata? Ne financiraju li oni kampanje? Da. Mešetarenje je pravi izraz. Još jedan veliki problem je što malo više od jednog zaposlenog hrani jednog umirovljenika. Samo 13 posto umirovljenika je do kraja odradilo staž, a u doba Jugoslavije to je bilo 90 posto! Ovi odsjede u Saboru i idu u mirovinu, mladi ljudi idu u mirovinu. Hajde da su uplatili svoje pa da imaju velike mirovine, ali nisu ni 10, 15 godina radili, a sjeli su na ono što su drugi uplaćivali i dobivaju po četiri puta veću mirovinu.
Ako želite otvoriti butik, morate donijeti rodni list. Petstopedeseti put nosim nekome rodni list, domovnicu, pa kojekakve dokumente u kojima se ništa ne može promijeniti! To bi trebalo biti jednom zauvijek!Može li promjena vlasti išta promijeniti? S ovim što nam se nudi, vrlo teško. Ovi su toliko krali da je vrijeme da odu, ali to nije razlog da drugi dođu i kradu.
Vjerujete li u ono što obećava Zoran Milanović? Ne vjerujem da je u stanju nešto učiniti. Čovjeka ne poznajem, ali čini mi se da čak nije dovoljno ni motiviran da dođe na vlast. Ne bori se, ne trudi se dovoljno.
Čeka da mu vlast padne u krilo? Da. Mislim da on čak nije ni dovoljno marljiv. A sad, dobiti vlast bi značilo ozbiljno raditi 16 sati dnevno. Zasad, što čujem, on samo prigovara i kritizira. Za moj ukus, lošim tonom. Da on kaže 'to i to ne valja, i ne valja zato, pa bi trebalo učiniti to i to', onda bi to imalo smisla. Plaši me što ne vidim dobru zamjenu, a ovi koji su se ogriješili na sve strane bi zbilja trebali otići, svi skupa.
Povodom prosvjeda protiv projekta Cvjetni prigovarali ste Hrvatima da nisu dovoljno aktivni. Stvarno mislim da su Hrvati pasivni i da se ponašaju kao ovce, ali to je dio naslijeđa iz prošlog sustava! U 50 godina socijalizma nije se baš moglo demonstrirati i ljudi su navikli da je to opasno. Neki dan sam čula oca jedne djevojke koja je s nama prosvjedovala da je rekao: "Kćeri, samo ti odi pa će te snimiti i kad budeš tražila posao nećeš dobiti mjesto." Ima iracionalnih strahova, ali i jako puno komocije. Već će to netko drugi. I ništa se ne miče.
Kako u tom kontekstu objašnjavate demonstracije na splitskoj rivi? O, to je bilo davno. Uspjelo se na ulicu istjerati specifičnu populaciju, uglavnom branitelje, siromašne i one koji nisu imali prava, a prava je imala hrpetina lažnih branitelja. Nemojte mi reći da smo imali 500.000 branitelja! Oni su bili nahuškani lažima. Naš bivši premijer je bio na rivi! Oni su imali vođe kojima su vjerovali, sad se vidi da je to bilo neopravdano. No, danas se ni riva ne bi mogla dogoditi. Danas ljudi ne izlaze na ulicu jer im nitko ništa dobro ni ne prezentira. Imaju previše svojih problema da bi im bilo stalo do grada ili kuća. Ogrezli smo u pasivnost. Bandić poklanja privatniku ulicu i još mi plaćamo rampu. Pa, gdje to ima? Marina Matulović Dropulić je to sve dala protuzakonito i svi to znaju.
Merčep je šaptom pao, nitko nije izašao na ulicu zbog njega. To vam pokazuje da se splitska riva ne može ponoviti. Uostalom, svi su odavno znali da je Merčep ogrezao u kojekakvim zločinima. Ne smije se ništa reći dok nije osuđen i pitanje je hoće li ga osuditi kad su čekali toliko dugo. Stav naroda prema Merčepu se pokazao za vrijeme predsjedničkih izbora. Da se Bandić nije dvaput uslikao s Merčepom, ozbiljno bi nam puhao za vrat da postane predsjednik. To ga je upropastio. Na cesti sam čula ljude kako se zgražaju.
Je li vas iznenadilo što Amnesty International u svom izvještaju spominje Vladimira Šeksa? Nije. On je u Osijeku imao funkcije i bio je tamo dok se to događalo. Mene više ništa ne može iznenaditi. Možda jedino da izađe da je naša premijerka nekoga upucala. Ona je uvijek bila okrenuta nježnom i suosjećajnom.
Mislim da on čak nije ni dovoljno marljiv. A sad, dobiti vlast bi značilo ozbiljno raditi 16 sati dnevno. Zasad, što čujem, on samo prigovara i kritizira. Za moj ukus, lošim tonom. Da on kaže 'to i to ne valja, i ne valja zato, pa bi trebalo učiniti to i to', onda bi to imalo smisla. Koji je Vaš stav prema svemu što se događalo s njezinim stanom i obitelji Drobac? Mislim da je i javnost i mediji pretjerano napadaju za nešto gdje je ona manje kriva nego 90 posto ljudi koji su se direktno uselili u stan. Činjenica je da ona nije prva ušla u njega. Djelomično ga je dobila preko veze, odnosno Ministarstva obrane. Nitko ne spominje onoga tko je bacio te dečke van i onda se jedan ubio.
Što bi birači trebali imati na umu za vrijeme kampanje i parlamentarnih izbora? Ja kao prvo mislim da bismo trebali izaći na izbore. Vrlo je loša pojava kad kažu: "Ah, pa nemam za koga glasati!" To znači: "Ja se svoje odgovornosti odričem, ali ću doma sjediti i sa svima galamiti kako je ovaj loš, i ovaj, i ovaj." Za Bandića je glasalo 60 posto od 30 posto ljudi koji su izašli na izbore. I on onda kaže da su glasali i oni koji nisu izašli na izbore. Ako se građani bune, neka traže poštene i sposobne, one koji mogu, koji znaju, koji su sposobni i motivirani da učine nešto dobro.
Koliko takvih uopće ima? Ima ih puno! Ali, oni sjede doma i brinu se za sebe i svoje obitelji. Čekaju da prođe ova fertutma, ali ona neće proći. Nitko od njih se ne može probiti kroz ove stranke, na njihove liste. Mjesta se dijele i to je ona nevolja. Ako se mladi ne angažiraju u strankama, ovo ne može ići nabolje. Kad bismo bar pričali o nekim lijepim temama!
Je li WikiLeaks za Vas lijepa tema? Mislim da je Julian Assange hrabar čovjek, ali koja je korist od tih objava? Ambasadori su samo viši stanovnici. Oni opisuju stvari onako kako ih vide, a ne donose odluke. Koja je korist? Kažu, sloboda govora. Evo, ja sad da otvorim prozor i krenem sve slati u materinu, je li to sloboda govora? Nije. To je prostakluk, divljaštvo, to znači da sam pomaknuta.
Koje su posljedice? Može napraviti nereda u međunarodnim odnosima. S WikiLeaksom otkrivamo hrpetinu tračeva na visokom nivou, ali na Bliskom istoku može izazvati treći svjetski rat. Doprinosi li to miru u svijetu ili stvaranju rata. Je li to informiranje ili tračevi? Politolozi ili stručnjaci trebali su pročešljati te informacije. Je li dovoljno što šalju te dokumente redakcijama. Ja mislim da i sloboda ima svoje granice. Je li pozitivno što znamo da je Bajić išao kod američkog ambasadora i rekao mu da misli uhapsiti Sanadera? Ja mislim da je to grozno! A što možemo s tim? Je li javnost digla glas i rekla da nije u redu što se došaptava i predložila da ga se smijeni?
Što je s objavama vezanim za ratove u Afganistanu i Iraku, snimki poput Collateral Murder? To smo već i prije vidjeli. Smatram da je bilo važno objaviti što se događa u Guantanamu i Abu Ghraibu. To je bilo strašno i dovelo je do pozitivnih posljedica. Kad bi WikiLeaks objavio jednu, dvije, deset stvari, ali oni objavljuju "u đuture", na tisuće dokumenata! Pa, to nitko neće pročešljati niti vidjeti što će se učiniti s tim.
O (izostanku) moći pojedinca u situaciji kada informacija ne čini razliku... Informacija ne čini razliku zato što nitko nikome ništa ne vjeruje. Zato je to tako loše. Uopće ne znam tko će izaći na izbore. Ljudi bi morali vjerovati da svojim djelovanjem nešto mogu postići. Što drugo možemo nego izaći na izbore? Političari će nam tada prezentirati niz lažnih obećanja, a na nama je da važemo njihove riječi. Servira nam se da se bavimo privatnim životima, a mene to ne zanima. Pogledajte nam crnu kroniku. Mislim da je to oblik cenzure, da se priča o onome što nije važno. Više se trebalo govoriti o tome da ova naša kriza nije posljedica globalne krize. Propali smo zbog toga što živimo na tuđi račun. Zaduženi smo više nego cijela Jugoslavija! Vidite da ovaj narod ništa neće. Tko je podržao žene iz Kamenskog? Tri i pol uvijek istih. Ljudi su se zatvorili, pasivni su, ne glasaju. Čovjek ako je gladan, nešto će izabrati. A mi bismo trebali biti gladni nove vlasti.
O nadi u bolje sutra... Nemam vam ja neke nade. Ja sam već prestara da nešto dobro dočekam. Ljudi su bezbroj puta prevareni. Crkva bi, naprimjer, trebala biti moralna institucija. Kada su se oglasili oko privatizacije? Nikad. A trebali su grmjeti, a grmjeli su oko medicinski potpomognute oplodnje. Sve je pomaknuto. U mladima je izlaz, a oni puno izlaze van. I nitko zbog toga ne plače. I stalno gledamo iste face, ništa se ne mijenja. Budo Lončar je još aktivan! Najviše komunista je u HDZ-u, služe se istim metodama!
O tome što je presudilo da hrvatska demokracija bude natrula... Počelo je onog časa kad je Tuđman prekršio zakon i kupio vilu na koju nije imao pravo. A to je bilo odmah! I onda je to krenulo. Osnivate državu i dva dana nakon donošenja zakona vi ga prekršite. Počelo je odozgora i proširilo se na sve strane. Naravno da u ratu izađe ono najbolje i najgore, ali svi zaboravljaju da je na početku rata postojala ogromna solidarnost. Ljudi su u Zagrebu nosili na kolodvor kolače i meso koje su ispekli, pomagali prognanicima, primali su nepoznate ljude u stanove. To se pokazalo lošim kasnije. Ali, to je zajedništvo nestalo dok se okolo pljačkalo. Već 20 godina pitaš se što se dogodilo s Prvomajskom i drugim tvrtkama? Gdje su nestali ti teški strojevi? To je netko morao odnijeti. Svi koji su sad bogati su se nakrali za vrijeme rata. I država je davala poduzeća. Kutle je dobivao poduzeća za kunu-dvije. Otpustio je ljude i prodavao tlo! Silno se obogatio.
O tome zašto je trebalo toliko vremena da se uhiti Merčepa... Ja se čudim da se to uopće dogodilo, mislila sam da neće. A takvih ima još. Pa, gledajte koliko je trebalo za Glavaša! Istražuje ga se od 2005., a dobivao je saborsku plaću do trećeg mjeseca!
O razlozima zašto ratni zločinci uživaju povlašten položaj u društvu... Zato što su mnogi s njima surađivali. Nije se to radilo samoinicijativno i bez podrške vrha.
