Na živopisnom događaju osam vjenčanja i 13 zaruka u Wadiji, 115 kilometara zapadno od grada Palanpura, okupile su se tisuće gostiju iz okolnih sela i vladini dužnosnici.
"Prostitucija je tradicija koju je ova zajednica usvojila prije mnogo godina i za njih je bila vrlo uobičajena. Oni nisu mislili da su činili bilo što pogrešno. No to je necivilizirano i nepristojno", rekao je Vijay Bhatt, dužnosnik zadužen za razvoj u okrugu Banaskantha, u kojem se selo nalazi.
Aktivisti su rekli da će se djevojke, koje dolaze iz zajednice Saraniya gdje se žene tradicionalno ne žene nego rade kao prostitutke u obližnjim gradovima, sada moći osloboditi zanimanja njihovih majki i voditi "normalne, pobožne" živote.
"Vjenčanjem i zarukama tih djevojaka mogli smo raskinuti s tom kulturom. Jednom kada je djevojka udana više nije u toj profesiji. Čak i kada je zaručena izlazi iz tog kruga", rekao je.
Muškarci zajednice Saraniya, nomadske skupine od 50.000 pripadnika, nekada su oštreći mačeve i noževe radili za razne zaraćene frakcije koje su vladale tom sušnom regijom do postizanja neovisnosti Indije od Britanije 1947. godine.
Žene su, pak, bile "zabavljačice" poglavara nekada rascjepkanih regija Gudžarat i Radžastan, plešući i pjevajući, ali i osiguravajući seksualna zadovoljstva svojim poslodavcima.
Nakon neovisnosti, rekli su dužnosnici i aktivisti, zajednici je vlada dala zemlju kako bi im osigurala bolji izvor prihoda no zbog "lakog novca" muškarci iz Wadije nastavili su podvoditi svoje kćeri i sestre.
Masovno vjenčanje i zaruke organizirali su i s 18.000 dolara financirali društveni aktivisti koji kažu da se time žene isključuju iz trgovine ljudima.
"Sasvim je sigurno da nitko neće ući u ovu profesiju nakon vjenčanja ili zaruka jer tako ova zajednica funkcionira. Ako ima muža, žena neće biti prodana", rekla je Mittal Patel iz lokalne humanitarne organizacije koja pomaže indijskim nomadskim plemenima.
Aktivisti, međutim, upozoravaju i da se treba nastaviti raditi na razvoju zajednice kako bi se ova tradicija potpuno iskorijenila.
