Prognoza Petera Steina - nekadašnjeg šefa Berlinske Schaubuhne, koji je i sam već postao klasikom, da će kritičari pokopati njegovu predstavu i reći da je previše vezana uz tekst, bez vizija i fantazije ostvarila se.
Predstava u trajanju od 21 sat pokazala se prilično neinventivnom i dosadnom. Tamo gdje u izvornom djelu piše da pjevaju ptičice one se i čuju, gdje vrišti vještica dreči glumica. Glumci se ponašaju kao akteri u kakvoj operi, a to znači da se na pozornici ne hoda već korača, ne govori već deklamira..
Posebno naporan je postao drugi dio predstave koji nalikuje pravom košmaru od mijenjanja scena, dinamike i šarenila tako da je cijela radnja prilično rascjepkana i razvodnjena.
Pa iako Stein i dalje tvrdi da je djelo toliko genijalno i dobro i da ga je on samo želio ilustrirati, a ne i interpretirati ? moramo priznati da je i sam Goethe sumnjao u njegovo postavljanje na daske, pa kako onda ne bi i kritika zajedno s nestrpljivom i razmaženom publikom.