Prvi put alka je upriličena na velikom slavlju ispred franjevačkog samostana 13. siječnja 1684. godine, u spomen na izgon Turaka iz Makarske. Da je alke, osim u Sinju gdje se tradicija održala do danas, bilo i drugdje na Mediteranu, svjedoče dvije pjesme spjevane "na čast i poštenje gospode Makarske", što su "s dopuštenjem starišina", tiskane u Mlecima 1782. godine. "Kazivale su se i kada je nestalo trkališta, visokih brijestova, bijesnih konja i silnih junaka, časnih sudaca, gospode i vjernog puka", stoji u napisu "Svjedočanstvo o alki u Makarskoj!" J. Glučina, objavljenom u "Makarskom primorju". Pjesme su zanimljive kao povijesni dokument, kao kratka stihovana kronika gdje uz nadnevak 25. travnja 1781. godine, nalazimo stvarne ljude i događaje tog vremena. Imenom i prezimenom spominje se devet makarskih alkara! Spjevane su po zakonima epskog deseteračkog kazivanja. Ne zna se tko je autor izvornog teksta, iako se pretpostavlja da bi to mogao biti don Ivan Jurišić Akčić iz Baške Vode ili fra Franjo Radman.
Fra Karlo Jurišić, za kojega se drži da je jedan od najpouzdanijih poznavatelja makarske povijesti, drži kako je "alka u Makarskoj starija i od sinjske alke"?!
Pojavu pretiska knjižice "Striljanje alke" pozdravili su i iz Alkarskog viteškog društva Sinja u kojemu se alka održala čak 285 puta.
