Luckasti profesor 2

Kad se prije četiri godine Eddie Murphy poduhvatio remakea starog hita (i možda najboljeg filma) Jerryja Lewisa iz 1963., rezultat je bio predvidivo ekonomski uspješan. Publika je poludjela za debelim profesorom koji slučajno otkrije napitak kojim se pretvara u zgodnog i agresivnog alter ega. Čisto iz vica, u jednoj od scena tog filma Murphy je odigrao cijelu profesorovu obitelj, što je iskorišteno za nekoliko prizemnih ali smiješnih štoseva. Međutim, u ovom nastavku tih pet minuta prizemnosti rastegnuto je na cijeli film, i to uz upotrebu turboa. Nekom je možda smiješna sama činjenica da Eddie osobno igra svih osam likova koji prde, žderu, bljuju, psuju, prcaju i kenjaju na sve strane, ali većina filmske publike (ne računajući američke i amerikanizirane kretenoide) ipak od filma traži i da bude duhovit, a ne samo smiješan. Ako ste američki ili amerikanizirani kretenoid koji u džepu ima onaj višak novca za kino-kartu za koji tamošnji producenti smatraju da je raison d'etre cijelog Hollywooda, trk u kino pa im ga ostavite na blagajni. Mada morate biti svjesni da biste bolje prošli da npr. posudite iz videokluba "Američku pitu" ? štosevi su jedanko vulgarni, ali su bar duhoviti. Svima ostalima samo napomena: ovaj film ne samo izbjegavati, nego se praviti da ne postoji. Ovo je crna rupa današnje velike produkcije, Ed Wood kompjuterski generiranih efekata, porazna himna okusu američke publike za koju je P. T. Barnum lijepo rekao da "nitko nije bankrotirao potcjenjujući ga". Prema ovom je čak i Jerry Lewis sofisticiran.