Kakvo ste stanje zatekli u Ministarstvu po dolasku na vlast? U financijama, s listama čekanja, rokovima plaćanja... Svaki sustav, pa i zdravstveni, može se gledati s tri aspekta: stručni, u ovom slučaju je tu zdravlje i liste čekanja, ekonomski, a to su financije, te, naravno, pravni ili zakonodavni. Liste čekanja su zadnjih nekoliko mjeseci sve duže i duže. Naravno da sam, sukladno onom što sam najavljivao, počeo raditi na tome da ih treba smanjiti u medicinski prihvatljive granice u sljedećih šest mjeseci. Stoga sam već prije sedam dana poslao dopis svim zdravstvenim ustanovama da konkretno kažu kolike su im liste čekanja i zašto su toliko duge. Najčešća su tri razloga: nedostatak ugradbenog materijala, stentova, pacemakera, umjetnih kukova; drugi je nedostatak aparata, primjerice za ultrazvuk srca ili holter; a treći je nedostatak ljudskih resursa. Krajnji rok je danas u ponoć (srijeda 4. siječnja, op.a.) da dobijem njihovu dokumentaciju, a analiza za cijelu Hrvatsku će biti napravljena u sljedećih nekoliko dana. I sukladno dijagnozi, idemo na terapiju.
Financije? Čista dijagnoza situacije u financijama zdravstva, dakle, bez emocija, bez uljepšavanja, sljedeća je: ako poštujemo rokove plaćanja od 60 dana, dospjele obveze Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje su čak 2,1 milijardu kuna. Tome treba dodati i tri milijarde koje duguju zdravstvene ustanove. Ukupno je to pet milijardi kuna. Kako nerijetko moram reći pacijentima malignu dijagnozu, takav je i ovdje slučaj, ako uljepšavate, radite protiv pacijenta.
http://www.youtube-nocookie.com/v/7zxKjVRdirg?version=3&hl=en_USSnimio i montirao Franjo Tot
Terapija? Ona je vrlo jasna i rješavamo je upravo s Ministarstvom financija. Načelno ćemo za početak napraviti iznimku u plaćanju u rokovima od 60 dana, jer su obveze posljednjih mjeseci nevjerojatno produžavane, do 180 dana za lijekove na recept, posebno skupe transplantacije i interventna kardiologija do 90 dana... Srećom, zakon je predvidio da se može napraviti izuzetak. Što se zakonodavstva tiče, zadnjih šest godina, temeljni Zakon o zdravstvenoj zaštiti mijenjao se 14 puta, dakle svakih šest mjeseci. Ne žalim se, niti okrivljujem ikoga, niti prebacujem krivnju, ovo je čista dijagnoza bez pudera i make-upa. Krenuo sam s terapijom na polju Hitne medicinske pomoći i medicinski potpomognute oplodnje.
Koji su Vam prioriteti? Osim Hitne medicinske pomoći, koju sam počeo rješavati odmah, na prvoj sjednici Vlade, Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji i lista čekanja, što planiramo riješiti do konca lipnja, četvrti mi je prioritet – tri posto doprinosa za naše starije. To nećemo riješiti ukidanjem doprinosa, jer smo to najavljivali temeljem lažnih premisa, temeljem izjava mojih prethodnika koji su tvrdili da zdravstvenim sustavom teče med i mlijeko, da je najstabilniji i najlikvidniji. Dakle, nećemo ukinuti, ali inzistirat ću na smanjenju tog doprinosa s tri na barem 1,5 posto, na nekih 100 kuna mjesečno.
Kada su u pitanju izmjene Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, kako planirate odgovoriti na tvrdnje konzervativnih krugova da život počinje začećem ili da zamrzavanje embrija znači držanje tisuća djece u frižiderima? Postojeći je zakon definitivno zakon 20. stoljeća i on će ostati za sve naše građane koji smatraju, a kojih ima jako puno, da maksimalno pojednostavim, da život počinje spajanjem muške i ženske jajne stanice. Za njih će ostati taj rigidan, konzervativan zakon 20. stoljeća. A za sve naše građane koji smatraju da život počinje rođenjem djeteta, prvim plačem ili kad mama osjeti prve pokrete, obično u 5. mjesecu trudnoće, a kojih također ima jako puno, za njih ćemo omogućiti zamrzavanje embrija. Moramo ljudima dati mogućnost odabira. Mi smo Vlada i onih koji su za nas glasali, i onih koji nisu, i onih koji nisu izašli na izbore. Ne smije postojati diskriminacija, a sada ona postoji: građani koji žele zakone i spoznaje 21. stoljeća, njima ćemo dati mogućnost zamrzavanja embrija.
Milinović se hvalio da je upravo zahvaljujući ovom njegovom restriktivnom zakonu povećan broj trudnoća. Koliko su točne te statistike? Kao i kod financija, nije važno što kaže pozicija, a što opozicija, nego što kaže statistika. Ona je tu vrlo jasna: ako se uspoređuju centri koji su prije pet godina radili zamrzavanje embrija i isti ti centri kada im zamrzavanje embrija nije dopušteno, onda je postotak značajno niži. S druge strane, Milinović mudro izdvaja podatke o povećanom broju djece. Zašto? Jer je proširen broj centara! Logično je da će ako radite u većem broju centara, bez obzira kojom metodom to radili, broj rođene djece biti veći. Ja pozdravljam proširenje centara i što je dosta materijalnih sredstava uloženo u njih, ali znanstveno on miješa kruške s jabukama. Kod zamrzavanja embrija je učinkovitost 15 posto veća od ove druge metode i to diljem svijeta. Ne može u jednoj maloj državi od 4 milijuna ljudi to biti drugačije u odnosu na milijarde ljudi. Sada tu metodu nemamo u Hrvatskoj i ona nije dostupna velikom broju parova, pa naši građani idu u inozemstvo, ali za par mjeseci će biti dostupna.
Dospjele obveze Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje su čak 2,1 milijardu kuna. Tome treba dodati i tri milijarde koje duguju zdravstvene ustanove. Ukupno je to pet milijardi kuna.Često se može čuti i da su liste čekanja u javnim ustanovama namjerno zapuštene kako bi se išlo naruku privatnim bolnicama. Što znate o tome iz vlastitog iskustva i kako to mislite zaustaviti? Zasigurno se ne smije više nikada desiti privatni monopol, primjerice za PET/CT tehnologiju, ona je sjajna tehnologija 21. stoljeća. Moj prvi radni dan počeo je potpisivanjem memoranduma o suradnji s Federalnim ministarstvom zdravstva Bosne i Hercegovine, o tome da će se njihovi pacijenti liječiti kod nas te da ćemo mi pružati svoje zdravstvene i stručne vještine u BiH. Ono što me iznenadilo jest da BiH ima PET/CT aparat, naravno, u državnoj bolnici, a mi smo valjda jedina država u Europi koja ga nema u sklopu državne bolnice, nego smo dopustili privatni monopol. Privatno-javno partnerstvo je dobrodošlo i privatna inicijativa je sjajna, ali tek onda kada javne službe ne mogu pružiti dovoljan broj usluga, primjerice, vrtića, domova za starije, zdravstvenih usluga. Onda dolazi privatno zdravstvo i privatni vrtići. Danas to nije slučaj u hrvatskom zdravstvu – javno zdravstvo nije maksimalno iskorišteno. Privatno zdravstvo može nuditi što hoće i koliko god hoće, ali ne na način da dođe do prelijevanja mog ili vašeg, javnog novca u privatne džepove.
Ali imate primjere u bolnicama da rendgen radi dva sata dnevno i da pacijenti jednostavno ne stignu na red. Kako ćete to spriječiti? Za to će definitivno odgovarati šefovi bolnica i klinika. Jasno će se pratiti ispunjavanje radnih obveza i njihova učinkovitost, za sve stručnjake i liječnike diljem svijeta se zna točno određen broj pregleda, rendgena, endoskopija, pa će se znati i u Hrvatskoj. Samo oni koji ispunjavaju svoje obveze i ako su dovoljno učinkoviti, dopustit će im se da rade negdje drugdje. Sada je nerijetko da su liste čekanja umjetno stvaranje, na način na koji ste to rekli, zbog preusmjeravanja pacijenata u privatne klinike. To ne može biti. Izabrao sam da se bavim javnim zdravstvom i to je moja misija, a ne da pogodujem privatnicima. Naglašavam, oni su dobrodošli, mogu nuditi usluge, ali ne tako da im se preusmjeravaju pacijenti i javni novac. To više neće prolaziti.
http://www.youtube-nocookie.com/v/vbQb1_x4ddE?version=3&hl=en_USSnimio i montirao Franjo Tot
Što se dijagnostičke tehnologije i privatnika tiče, sindikalka Spomenka Avberšek je znala reći da nekih vrsta skupocjenih aparata, primjerice za magnetsku rezonancu, ima i previše u javnim bolnicama u odnosu na broj pacijenata kojima ta pretraga treba. No oni se i dalje nabavljaju iako nemamo osoblje koje zna njime rukovati. Velikim dijelom se slažem s tom konstatacijom jer smo po broju nekih aparata CT-a i MR-a u vrhu Europe. To je paradoks! Imamo velik broj aparata i liste čekanja. Dobrim dijelom ti aparati nisu dobro raspoređeni. Naprimjer, imate taj famozni magnet u Gospiću, a nema nijednog u Istri i u Sjevernoj Hrvatskoj – znači ni Pula, ni Varaždin, ni Čakovec, ni Koprivnica. Nedostupni su s jedne strane, a s druge se radi o neracionalnoj nabavi opreme. Zadnjih je godina bilo puno jednostavnije kupiti aparat pa ga svečano pustiti u pogon, jer dobijete nekoliko bodova više u svojoj izbornoj jedinici. Ali to nije fer prema ostalim građanima. Bilo je diskriminacija od medicinski potpomognute oplodnje, preko nabave opreme, do cijena lijekova u HZZO-u. Da zaključim: u ovo vrijeme katarze, Potemkinova sela su pala, sad su se otvorile Augijeve štale i u zdravstvu, i obrazovanju, i u sportu, a i u svim drugim segmentima. Bit će, u svakom slučaju, posla.
Jeste li čitali knjigu Lidije Gajski Lijekovi ili priča o obmani? Jesam.
Što se tiče ptičje gripe, to je definitivno bila fama i malverzacija. Ne vjerujem u teorije urote, ali to je bio jedan kompleksan problem, koji sada izlazi na vidjelo. Zašto je ona prešućena u znanstvenim, ali i političkim krugovima? Odlično je prihvaćena u javnosti, ali opet je izostala detaljnija javna rasprava. Kolegicu Gajski znam dulje od 20 godina. Zajedno smo specijalizirali i rado bih čuo i njezino mišljenje o meni. Ja o njoj kao o liječnici mislim vrlo dobro. Pročitao sam knjigu i tu ima puno istine. Ali ima i puno tvrdnji s kojima se ne slažem.
Naprimjer? Ja, naprimjer, mislim da su cjepiva sjajna stvar. Ona je komentirala dio cjepiva, a to je kompleksan problem. Mediji su tu znali izvlačiti iz konteksta i navoditi da cjepiva nisu napredak medicine, a ona to definitivno jesu. Naravno da su cjepiva protiv ptičje i ine gripe bila čista malverzacija.
Nije li u njoj sudjelovao i naš ministar zdravstva kad se javno fotografirao dok je primao cjepivo? Ne, ne govorim o Hrvatskoj nego o svijetu. Fotografiranje ćete vi procijeniti, ja to ne bih komentirao, svatko odgovara za svoje postupke. Ja to definitivno ne bih napravio. Što se tiče ptičje gripe, to je definitivno bila fama i malverzacija. Ne vjerujem u teorije urote, ali to je bio jedan kompleksan problem koji sada izlazi na vidjelo. Ali cjepivo protiv hepatitisa B je spasilo na tisuće ljudskih života. U zemljama Dalekog istoka, Indijskog potkontinenta, Tajvana, Indonezije, djeca od 15 godina imaju rak jetara. Dakle, mi vrlo dobro znamo prednosti i mane medicine. Slažem se s kolegicom Gajski i da farmaceutska industrija s udrugama liječnika snižava neke vrijednosti, primjerice, kolesterola. Kad smo ja i ona o tome učili, normalne vrijednosti su bile sedam do osam, a sada su do pet. Duboko sumnjam da je to utemeljeno na znanstvenim spoznajama, to ću ostaviti ljudima koji se time bave, ali to sad govorim kao liječnik. Znam da je ona osoba koja ima odličnu sliku i sjajan je liječnik i pogodila je dobar dio problema. Kao što se ovdje igra s rokovima plaćanja, pa je dug veći ili manji, u ovom slučaju se igra s graničnim vrijednostima laboratorijskih nalaza, koji u meni izazivaju duboku skepsu da se iza njih skriva nešto drugo.
Možete li Vi kao ministar utjecati na te standarde? Ne mogu, na to može utjecati samo struka.
A prema onome što dr. Gajski piše, struka je ta koja radi analize i preporučuje lijekove, a istovremeno je na platnom popisu farmaceuta. Jedan dio, da.
Ja sam se, kao što znate, prvi podigao protiv privatnog monopola. Vjerujte, imao sam niz prijateljskih i neprijateljskih razgovora, uputa i naputaka, pa i prijetnji, da se time ne bavim. Nije bilo jednostavno boriti se protiv monopola s idejom: 'Pa znaš, ondje se vrti veliki novac, što ti to treba?' O tome sad govorim prvi put u javnosti.Ona navodi da je 70 posto testiranja sponzorirano od strane farmaceuta. Ne znam točne podatke, ali on je sigurno visok. Koji je cilj te industrije? Izumiti lijek koji će biti tzv. blockbuster – lijek za široku skupinu građana koji u prvih godinu dana treba napraviti milijardu dolara profita. Farmaceuti su u zadnjih 10 godina u velikoj krizi jer nema blockbustera i zato se nerijetko služe drugim metodama – posrednim snižavanjem vrijednosti, proširivanjem trajanja liječenja i otkrivanjem novih dijagnoza za lijek star 15 godina. Ja o tome govorim na kongresima i simpozijima i tome se oštro suprotstavljam. Kao ministar ću o tome govoriti otvoreno i pratiti zajedno s agencijama za lijekove i u sumnjivim ćemo okolnostima pravodobno reagirati. Olakšava nam stvar što ćemo uskoro postati članicom EU pa će cijela problematika ići iz središnjice, tj. EME, Europske medicinske agencije. Tu je Europa značajno napredovala i primijenila kriterije FDA (američka Administracija za hranu i lijekove).
Nije li baš taj FDA sukrivac za razmahanost farmaceutske industrije? Pa za neke lijekove jest. Ali kad gledate odnos američkog FDA i farmaceuta, jedine tvrtke koje su kažnjene su američke. Pokazali su da su u krivu i svojim primjerom počeli kažnjavati tvrtke. Nitko to dosad nije napravio, ni Europa ni Azija.
No kada se pogleda da je bivši ministar obrane Donald Rumsfeld zaradio ogromne pare upravo na Tamifluu, odnosno sukobu interesa za vrijeme epidemije ptičje gripe, ne proizlazi li iz toga da je upravo američka administracija poticala 'iščašenje' farmaceutske industrije? Nemojte govoriti "američke", nego dio američkih i europskih tvrtki, koje su se neetično ponašale i njih treba sankcionirati. Primjer je ptičja gripa i jedva čekam rezultate te analize Svjetske zdravstvene organizacije. Ja se cijepim protiv sezonske gripe godinama i tu definitivno treba raščistiti stvari.
Gajski se oštro protivi svim vrstama privatizacije zdravstvenog sustava i smatra da ga treba spriječiti. Slažem se.
Elaborirajte stav i recite nam hoćete li pokušati poništiti pojedine efekte dosadašnje privatizacije i kako je mislite sprečavati u budućnosti. Ja sam se, kao što znate, prvi podigao protiv privatnog monopola. Vjerujte, imao sam niz prijateljskih i neprijateljskih razgovora, uputa i naputaka, pa i prijetnji da se time ne bavim. Nije bilo jednostavno boriti se protiv monopola s idejom: "Pa znaš, ondje se vrti veliki novac, što ti to treba?" O tome sad govorim prvi put u javnosti. Protiv sam privatnog monopola i "amerikanizacije" zdravstva, smatram je nedopustivom, ali sam za privatnu inicijativu, u skladu s definicijom privatno-javnog partnerstva, isključivo kad javni sektor ne može pružiti uslugu. Tu mora biti jasna granica, privatnici se ne mogu financirati iz javnog sektora. Imate nekoliko tvrtki, klinika i bolnica koje se financiraju iz državnog proračuna. Pa onda je najbolje da prijeđu u državni sektor!
Kakav je utjecaj ulaska Hrvatske u Europsku uniju na model zdravstvene zaštite? Pregovarali smo o nizu poglavlja, od ZERP-a do pravosuđa i ljudskih prava, ali o zdravstvu nismo jer ono nije dio aquisa, pravne stečevine. Zdravstvo se, što se tiče Europe, razvijalo na pet načina: anglosaksonski, frankofonske zemlje, Bismarckov sustav središnje Europe, pa i Hrvatske, Beveridgeov te sustav Istočne Europe. Proces spajanja tih sustava, kažu optimisti, dogodit će se 2020. godine, a realisti tek 2030. godine. Zdravstvo ovisi o nama, o tome što govori naša Vlada i premijer, koji je tu bio jasan. Prva premisa je da se temelji na tri tipa solidarnosti – bogatih prema siromašnima, zdravih prema bolesnima i mladih prema starima, a druga je oštro protiv privatizacije i amerikanizacije.
O žalbi lingvista na naziv Ministarstvo zdravlja... Kazali su da je zdravlje "stanje organizma pri normalnome radu organa, dobro fizičko i psihičko stanje", a zdravstvo "djelatnost koja se bavi zaštitom zdravlja i liječenjem bolesti", ali dodaju da nije u suprotnosti ni s jednim od pravila standardno jezične sintakse i da ga ne treba mijenjati.
O tome zašto je mijenjao ime... Zato što ćemo napokon govoriti o zdravlju, a ne o zdravstvenom sustavu. Većina zemalja se izražava na tragu Ministry of Health, a ne Ministry of Health System, dakle zdravstva. Moja misija je da govorim o zdravlju kao temeljnom ljudskom pravu i da prestanem govoriti o bolestima, financijama. Zdravlje je u svim politikama – od okoliša, preko modernih tehnologija, Ministarstva gospodarstva, do obrazovanja, zbog čega ćemo uvesti zdravstveni odgoj u osnovne škole.
O britanskom i europskom modelu... To je, po meni, najkapitalističkija država na svijetu. Već 1948. godine su imali sjajnog ministra zdravlja koji je rekao – ovako više ne može. Kapitalizam je u redu, ali ne vodimo dovoljno računa o zdravlju građana. Još tada su napravili jasan, kirurški rez između privatnog zdravstva i javnoga. Danas se osam posto građana Velike Britanije liječi u ustanovama koje su isključivo financirane preko privatnih osiguravajućih društava, a ostali u javnim ustanovama. Europsko zdravstvo je solidarno, kao i hrvatsko, oštro su protiv privatizacije i za jasno su odjeljivanje privatnog od javnog.
O rezultatima reforme, tj. spajanja bolnica koje je provodio Darko Milinović... Ponašao se kao zagrebački ministar zdravlja – spajao je samo bolnice u Zagrebu. Da je bio vjerodostojan, ne bi mu prvi korak bio razdvajanje šibenske od kninske bolnice, koje su spojene prije desetak godina, a drugi spajanje isključivo zagrebačkih i to ad hoc, bez analize. Bolnice možete spajati po teritorijalnom principu, ako su jedna do druge i dijeli ih samo žica, i po djelatnostima. Žalba Grada Zagreba je još uvijek na Ustavnom sudu i definitivno ćemo tu nešto promijeniti. Smatram da trebamo veliku nacionalnu bolnicu za dječje bolesti, koja bi spojila, naprimjer, Klaićevu i Rockefellerovu i još neke druge bolnice u Zagrebu.
