Matematičari su putem matematičkog modela dokazali da je osobnost mnogo važnija od izgleda
Istraživači vjeruju da neopravdana iščekivanja o pronalasku partnera koji izgleda poput filmske zvijezde stvaraju nesretno društvo. Namjesto da sanjare o Georgeu Clooneyju ili Jenifer Lopez, ljudima bi bilo bolje da odaberu partnera s obzirom na razne elemente osobnosti. Istraživanje, objavljeno u časopisu New Scientist, temelji se na matematičkom modelu koji mjeri sreću unutar društva, temeljenu na načinu na koji se ljudi sparuju.
Test, kojega su izvorno zamislili znanstvenici s Kalifornijskog Sveučilišta, 1960-ih, pokazao je, da ako se ljudi nasumice razvrstaju prema privlačnosti, svatko bi trebao pronaći partnera s kojim bi bio razumno zadovoljan.
Međutim, dva su matematičara odbacila test, tvrdeći da je nerealan pokazatelj u društvu koje se neprestano bombardira slikama idealnih muškaraca i žena. Stoga su Guido Caldarelli, s rimskog Sveučilišta, i Andrea Capocci, s fribourgskog Sveučilišta, odlučili u jednadžbu uvrstiti i ljepotu. Dakle, izmislili su novi test u koji je uvršten "Vogue faktor" po kojemu su neki ljudi znatno više privlačniji i poželjniji od drugih.
Svakoj kompjutorski generiranoj osobi u modelu, pridodana je urođena ljepota, a definiran je i mjerni faktor U koji određuje koliki je utjecaj ljepote na društvo. Ako je U jednak nuli, kao i u testu iz 1960-ih, tada svaka od 1000 ispitanih osoba pronalazi partnera ocijenjenog sa 70 ili više jedinica na njihovoj listi poželjnih karakteristika.
Međutim, kada je U blago veći od nule, tada se lijepi ljudi nalaze na vrhu liste željenih karakteristika ispitanih ljudi. U tome slučaju društvo postaje mjerljivo bijedno: samo nekolicina sretnih i lijepih pronalazi što želi. Kako koncept "najljepših na svijetu" postaje sve više prihvaćen, tako ljudi sve teže postaju sretni.
