Za vrijeme objeda umjetnik Siniša Labrović stajat će za govornicom, u odijelu, i držati govor. Sadržaj govora je detaljan opis bogatog i slasnog objeda u nekoliko sljedova, s receptima, načinima pripreme svakog jela i sljubljivanjem. Proces podjele hrane, objedovanja i govora se snima, te postaje video rad koji će se naknadno prikazati u galeriji, piše kulturpunkt.hr.
Hrana je moćan integrator. Možda baš zato što je gotovo nikada nije bilo dovoljno za sve. Inverzan oblik dijeljenja hrane kao slavljenja zajedništva jest institucija javne/pučke kuhinje. Ona je namijenjena nemoćnima, starima, siromašnima, bolesnima, onima koji, privremeno ili trajno, gube u utrci života pa više ne mogu sebi priskrbiti niti ono najosnovnije. I tu gotovo nitko ne slavi zajednički objed, makar i bio zahvalan na njemu.
Institucija u mnogočemu slična javnoj kuhinji jest galerija suvremene umjetnosti. Njezina je publika ona gladna duha, makar i dijetalnog, kakav je suvremeni, i dobrovoljna, a ipak često zapitana "što meni ovo treba".
Ovdje će se sjediniti te dvije "publike" koje se rijetko susreću: ona koja se bori za svakodnevno preživljavanje i život kao takav i bilo kakav s onom koja se skrbi i muči oko smisla toga života u znoju svojih artističkih i kulturnih pregnuća.
