Kako u uvodu knjige "Moderna arhitektura kao kulturna baština Dubrovnika" u izdanju izdavačke kuće Antibarbarus piše sama autorica, "bilo kakav kronološki ili povijesni pregled je bespredmetan jer je riječ o razdoblju čitavog jednog stoljeća koji je izvan opsega ove knjige".
Problem identifikacije spomeničkih osobina arhitekture 20.stoljeća i razlozi njene zaštite kao kulturne baštine od iznimne su važnosti s obzirom da je uloga te recentne baštine unutar ukupne povijesno-kulturne baštine Hrvatske prilično minorizirana. Od presudnog značaja za razumijevanje problematike je autoričina elaboracija terminoloških pojmova kao što je “spomenik”, „povijesni spomenik“, “baština”, “kulturna baština”, kao i relevantnih teoretskih pojmova kao što su memorija, povijest, autentičnost, i identitet te njihovo značenje kao i posljedice njihove aplikacije u definiranju vrijednosnih odrednica kulturne baštine 20.stoljeća.
Određenjem kontekstualnog okvira arhitekture 20.stoljeća na području Dubrovnika i analizom arhitektonskih djela koja su evidentirana kao kulturna baština na području grada Dubrovnika iskazana je njena tipološka raznolikost i pluralitet izričaja koji je čine specifičnom i jedinstvenom u odnosu na prethodna razdoblja.
U kontekstu promišljanja uloge arhitekture 20. stoljeća i njene korelacije kao kulturne baštine, kao i njenog odnosa prema naslijeđenom prostoru tj. povijesnim urbanim sredinama, kritički je preispitan odnos postojećih teoretskih stajališta na području Europe i Amerike koja se tiču arhitekture i kulturne baštine 20.stoljeća, i njene zaštite. Ukazano je na ključnu ulogu interpretacije i prezentacije u valorizaciji/revalorizaciji baštine 20.stoljeća u Dubrovniku, ali i šire na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Glavne dileme i kontradikcije koje definicija moderne kulturne baštine uvodi ujedno predstavljaju odgovor na pitanje koje je značenje i uloga kulturne baštine 20.stoljeća i koje vrijednosti ona donosi u prostor, kakav je njezin odnos prema tradiciji, te zbog čega je njeno očuvanje bitno. Istraživanje i uvođenje proširenog koncepta moderne baštine koji uključuje nove «tipove» i nove teme, postavlja pitanje integracije u suvremeni život kao i odnosa konzervacije nasuprot kreaciji.
