Kao i u Ljubljani, koja si je priuštila koncert na otvorenom, u prvom su redu bili predsjednici Hrvatske i Slovenije, Ivo Josipović i Danilo Türk, uz brojne druge političare. I dok su u Ljubljani udruženi orkestri Zagrebačke i Slovenske filharmonije s oko 200 glazbenika (i Dubravkom Češnjakom iz Tamburaškog orkestra HRT-a) bili u drugom planu, u akustici Arene bili su mnogo čujniji. U prvom himničnom stavku dirigent je bio silovitiji nego u Ljubljani, što je izazivalo i povremene ritmične poteškoće za ogromni ansambl.
No, sve je iskupio kontemplativniji drugi stavak, koji je Mahler skladao na stihove GoetheovaFausta glorificirajući Ženu-Majku i u kojem je do izražaja posebno došao prelijepi ton brojnih hrvatsko-slovenskih zborova. Posebno treba pohvaliti soprane, ali i dječji i djevojački zbor, kao i slovensku sopranisticu Sabinu Cvilak te ruskog tenora Sergeja Semiškura kao Doctora Marianusa.
Među solistima istaknula se i sada već provjerena mahlerijanka, hrvatska altistica Martina Gojčeta Silić, kao i slovenski bariton Jože Vidic. Nastupili su još i bas Vladimir Feljauer te ruske sopranistice Viktorija Jastrebova i Anastazija Kalagina koje su, doduše, ostale ponešto dužne Mahlerovu ambicioznom notnom zapisu te veteranka, altistica Zlatomira Nikolova. Boje hrvatskog zborskog pjevanja branili su goranovci (izvodili su Osmu u Firenzi i Grazu), Zvjezdice, zbor zagrebačke Muzičke akademije (koji je isto djelo izvodio 1993. godine u Zagrebu u dvorani Lisinski) i Capellu Odak, dok se Zagrebačka filharmonija, udružena sa Slovenskom, pokazala kao spretan ansambl koji se ne boji ni najzahtjevnijih zadaća.
Bilo bi krajnje nepravedno ne spomenuti sposobnog asistenta Christiana Knappa koji je radio s velikim i discipliniranim ansamblom (te u Zagrebu odirigirao i Lijepom našom i Zdravljicom) i tako Gergijevu omogućio da se pojavi samo na generalnom pokusu. A tu onda valja spomenuti i slovensku zborsku dirigenticu Martinu Batič koja je bila zadužena za zborove te naše zborovođe Jasenku Ostojić Radiković, Luku Vukšića i Zdravka Šljivca. Zagreb je tako nakon 1993. dobio još jednu respektabilnu izvedbu Simfonije tisuće koja nije bila samo spektakl.
Iako je bio najavljen kao domaćin koncerta, pa je čak i pozdravio publiku u Areni, zagrebački gradonačelnik nije se proslavio. Baš je u ponedjeljak počela sanacija tramvajske pruge u tom dijelu Novog Zagreba pa preko Save nisu vozili tramvaji, što je i te kako otežalo dolazak publike do Laništa. Nije jasno da se radovi nisu mogli odgoditi samo za jedan dan?
Isto tako, zbog visokih gostiju, prilaz automobilima bio je zabranjen onim najbližim cestovnim potezom od rotora do dvorane, što je stvorilo golemu gužvu, nepotrebnu nervozu među posjetiteljima i gužve na ulazu u dvoranu, neprilične za koncert klasične glazbe. Točno je da su ljudi mogli krenuti ranije put Arene, ali je i točno da se gradonačelnik mogao pobrinuti za lakši dolazak do dvorane koja ionako ima premalo zbivanja. U Ljubljani je sve funkcioniralo besprijekorno.
Vezani članak:
arti-201106240484006
