Prije godinu dana sve je bilo kao i inače. Čedo Martinić za sobom je imao karijeru koja je naglo krenula uzbrdo. Glumio je u svim važnijim serijama. A u tim se serijama napokon moglo i sasvim dobro zaraditi. Smiješili su se novi projekti kao što je uloga Anića u Ruži vjetrova i bankara Bilića u Lozi. Jedino ga je mučio želudac, mislio je – tegobe što ih izaziva bakterija Helicobacter pylori.
A onda je na Badnjak 2010. Martinić doznao da boluje od karcinoma. Od toga dana, uz pomoć supruge Zrinke, zdravstvene djelatnice, prijatelja i poznanika, traje njegova žestoka borba za ozdravljenje. Iako su liječničke prognoze od samog početka bile neugodne, Martinić je odlučno, hrabro i ustrajno krenuo u bitku za život.
Ovog ljeta odradio je i svoju redovitu gažu Cara Dioklecijana kad se već vidno omršavio i iscrpljen provezao carskom kočijom središtem Splita. "Pristao sam jer sam odlučio govoriti kako mi vjera u svoj ovoj muci daje snagu. Htio sam svjedočiti postojanje živog Boga. Imao sam tu unutarnju potrebu jer mislim da bih teško izdržavao ovo vrijeme bolesti da nije duboke vjere u meni", kaže Martinić, ističući da ga je bolest još više približila Bogu.
'Uzdam se u Božju providnost'
Glumac otkriva da više uopće ne kontaktira s liječnicima.
"Medicina je digla ruke od mene, a radi se o teškoj, opakoj bolesti. To je situacija u kojoj stvarno vidiš koliko je medicina daleko od rješenja. Pa i silna alternativa kojoj sam izložen, s lijeve i s desne strane. Čini ovo, čini ono. Uočljiva je silna ljudska nemoć u rješavanju toga problema. Jer kad službena medicina ni čovjek ne mogu učiniti ništa, što drugo nego prepustiti se Bogu. Uzdam se u Božju providnost. Zato bi moje izlječenje bilo ništa drugo do Božje čudo", kaže Martinić u razgovoru za Globus.
Martiću nije pomogla ni alternativna medicina. Kaže da je koristio neke narodne lijekove, pio razne pripravke od kanabisa, čajeve, trave... Sve to kaže, puno košta, a pitanje je može li pomoći kod teške bolesti.
Martinić kaže da loše jede i gubi kondiciju, teško mu pada i što nema snage za igru s četverogodišnjom kćeri.
"Najmanje se brinem za sebe, brinem se za obitelj, suprugu i troje djece. Sam sam ostao bez majke vrlo mlad, kao sedmogodišnjak, i taj osjećaj me pogađa. Jer kada razmišljam o svojoj djeci, želim jedino da im Bog da oba roditelja. Znam kako je odrastati vrlo mlad bez jednog roditelja. Pogotovo bez majke, jer je majka roditeljica. Eto, ja sam muško dijete koje je ostalo bez majke. Taj nedostatak osjećaš čitav život. Toga bih htio poštedjeti svoju djecu. To me muči", zaključio je Ante Čedo Martinić svoju tužnu životnu priču.
