Opišite nam metodologiju kojom ste zadnjih godina dolazili do zaključka da službeni budžeti kampanja ne odgovaraju stvarnim troškovima. Brojali smo plaćene oglase. Unajmili smo agenciju koja je brojala oglase na nacionalnim TV-postajama, te u dnevnim novinama i tjednicima. Nismo imali dovoljno novca, pa nismo računali ni portale, ni radiopostaje, ni lokalne TV-postaje, a znate da se tamo svašta može događati. I na tom uzorku smo došli do podataka s kojima smo izlazili u javnost. Troškove oglašavanja smo dobivali nakon što smo utvrdili cijenu oglasa i učestalost emitiranja. Ogradili smo se i naveli da su to naše procjene, ne konačni podaci, jer nisu uračunati popusti koje su stranke mogle dobiti. Prema novom zakonu se i popusti također trebaju računati i objaviti kao donacija. Mediji mogu dati veći popust jednoj, manji drugoj stranci, što predstavlja nejednak tretman prema strankama.
http://www.youtube.com/embed/KQlsE7PR0Ko Snimio i montirao Franjo Tot
Niste pratili 2005. godine? Nismo, ali smo u svojim izvještajima naveli kako je kandidatkinja Jadranka Kosor potrošila puno više nego je to prikazala u izvještaju. Predsjednik Mesić je naveo da je primio oko šest milijuna kuna donacija, a onda je i Kosor navela istu stvar. Međutim, svi građani su mogli vidjeti da je Kosor imala puno više pojavljivanja u medijima i da joj izvještaj zato nije točan. Osim toga, Kosor je navela da joj je jedini donator HDZ, čime se izbjegao duh zakona, tj. detaljno navođenje svih donatora. Tražili smo da stranke detaljno navode kojim medijima su dali koliko za emitiranje, učestalost i cijene emitiranja.
Naravno da smo ljuti na HDZ, ali lako je sada šibati mrtvoga konja – i HDZ, i Jadranku Kosor, i Ivu Sanadera, no gdje su bile institucije? Državno odvjetništvo, USKOK, Državna revizija, ma niz institucija! To je bio čitav sustav koji je omogućavao takav način funkcioniranja.Jeste li tražili od medija da Vam daju te informacije i jesu li bili susretljivi? Kad se donosio ovaj zakon, tražili smo da se uvede da mediji i medijske agencije budu dužni objaviti svoje cjenike, ali i da objave koliko su dobili novca od koje stranke. Godine 2005. HRT je odbio dati podatke koliko su kandidati potrošili na oglašavanje na HRT-u.
Fimi Media nam je pokazala da se između medija i stranaka svašta dogovaralo, o čemu javnost nije bila obaviještena. Kolika je odgovornost medija? Sve dosad pokazuje da su stranke imale dealove s medijskim kućama, zato smo inzistirali na detaljnim troškovima. Mi u GONG-u se grozno osjećamo zbog svih ovih stvari jer smo godinama upozoravali na konferencijama i okruglim stolovima da je, primjerice, HDZ trošio daleko više nego što su prikazivali. Nitko od nadležnih institucija nije reagirao. Naravno da smo ljuti na HDZ, ali lako je sada šibati mrtvoga konja – i HDZ, i Jadranku Kosor, i Ivu Sanadera, ali gdje su bile institucije?
Snimio i montirao Franjo Tot
Na koga tu mislite – Branka Hrvatina i Državno izborno povjerenstvo, Državnu reviziju, DORH...? Državno odvjetništvo, USKOK, Državnu reviziju, ma niz institucija! To je bio čitav sustav koji je omogućavao takav način funkcioniranja i sustavnu malverzaciju u financiranju stranaka. Institucije nisu bile neovisne, nego pod utjecajem vladajućih. Ovo mora biti škola i medijima, i opoziciji, i cijeloj zainteresiranoj javnosti, da se izbori i vlast moraju kontrolirati. Naš posao nije prikupljati dokaze, mi smo dali ozbiljne indicije kako nešto nije u redu, a institucije trebaju skupljati dokaze. Problem je što ni nakon 20 godina demokracije nemamo neovisne institucije. Izazov neke buduće vlade će biti izgradnja neovisnih institucija koje neće biti u službi vladajućih.
Koja je najproblematičnija kampanja dosad, prema GONG-u? HDZ je 2007. u kampanji najavio da će potrošiti ukupno 19 milijuna kuna. GONG je procijenio da su samo na oglašavanje potrošili 25 milijuna, a odbiju li se popusti, onda se to svodi na 20-ak milijuna, samo za oglašavanje.
U baltičkim zemljama, primjerice, za krupne prijestupe u financiranju kampanja jedna od sankcija je da stranka nema pravo kandidirati se na sljedećim izborima.Tada ste procijenili da je HDZ potrošio oko 50 milijuna kuna. Kako? Obično su troškovi oglašavanja u kampanjama polovica ukupnih troškova. Tu ne možemo ništa tvrditi, nego samo procijeniti troškove oglašavanja.
Kako komentirate odgovor Jadranke Kosor na pitanje o tome kako sama nije primijetila da joj troškovi premašuju službeni budžet? Kazala je novinarima da nisu istražitelji. Jedna stvar je kaznena, druga je politička odgovornost. Žao mi je što premijerka nije svjesna svoje političke odgovornosti. Najmanje što je mogla napraviti je ispričati se i u konačnici vratiti sporni iznos. Ukoliko ste kandidat na izborima, vaša je važna zadaća da znate tko financira vašu kampanju.
Kad je kandidat toga potpuno nesvjestan, kao što Kosor tvrdi da je to bila pozadinska stvar, što to govori o kandidatu? Upozoravali su i mediji, i udruge, i protukandidati. Kandidati su se morali zapitati tko im "plaća ručak". Posao joj je bio da zna, ali ovo govori o vrlo niskoj razini političke odgovornosti. U baltičkim zemljama, primjerice, za krupne prijestupe u financiranju kampanja jedna od sankcija je da se stranka nema pravo kandidirati na sljedećim izborima, tj. da pauzira. Vrijeme je i da se kod nas krene tako razmišljati. Tužno je što se ovakvim sustavnim malverzacijama u Hrvatskoj dodatno poljuljalo povjerenje u politiku i sada ispada da su sve stranke iste i da imaju netransparentno financiranje, no to nije tako.
Tko je najbliže HDZ-u kad su u pitanju 'neusklađeni' službeni i neslužbeni troškovnici? Na predsjedničkim izborima 2009. godine ispostavilo se da Milan Bandić ima vrlo visoke troškove oglašavanja. Naveo je da su mu ukupni troškovi 15 milijuna, a on je, prema našim procjenama, samo na oglašavanje potrošio 13,5 milijuna. Sam je priznao da nije pokrio oko 10 milijuna kuna, a javnost ni dan-danas ne zna tko je to platio. Institucije nisu pokrenule niti jednu istragu!
Kako gledate na činjenicu da je ministar unutrašnjih poslova na konferenciji za novinare stao uz Jadranku Kosor i implicirao da su neke osobe u njegovoj blizini nevine, iako su pod istragom. Je li to utjecaj na istragu i treba li zato podnijeti ostavku? U zemljama u tranziciji ključna je depolitizacija vojske i policije. Mislim da smo otišli u krivom smjeru i da se moć gomila u rukama jedne osobe. Tu mislim da je bitno da mediji otvore oči građanima, razotkriju spinove i otkriju koji su ciljevi tih političara, za koju opciju "igraju", a ne da birači budu obmanuti i glasaju za osobe koje godinama potkradaju zemlju.
Ali što kad ministar policije, koji se godinama promovira kao nestranački član Vlade, u finišu mandata otkrije da je prastari HDZ-ovac? Što poručuje policajcima koji istražuju njegove kolege iz HDZ-a i Vlade? I bivši premijer je govorio da ne postoje nedodirljivi, ali očigledno je da institucije još uvijek nisu dovoljno neovisne i da ni dan-danas ne gone one ljude za koje postoje indicije da su činili malverzacije, primjerice oko financiranja kampanja. Državno odvjetništvo u progonu takvih osoba mora imati kvalitetnu podršku policije i naravno da se postavlja pitanje hoće li ih policija servisirati lažnim podacima. Ne bih htio vjerovati da je ulazak ministra unutarnjih poslova poruka da se istrage neće voditi protiv osoba koje podržavaju premijerku ili ministra Karamarka. Postoje javni iskazi i sumnje da su osobe u vrlo bliskom krugu premijerke znale i izravno sudjelovale u malverzacijama i one ne smiju biti zaštićene kao lički medvjedi.
SDP uz HDZ ima najviše šanse upravljati državom. Jesu li oni išta transparentniji? Teško je nadzirati transparentnost, ne samo kod nas nego i vani, ali treba napraviti razliku između sustavnog ponašanja i nečega što se može događati. Sigurno je i da druge stranke imaju financijske nepravilnosti, no kad imate i izvlačenje novca iz javnih poduzeća, to su sustavne malverzacije. Ne bih rekao da je jedno SDP, a drugo HDZ, naglasak je da nadzora nije bilo. Sad nam je nešto poboljšan Zakon o financiranju kampanja političkih stranaka, ali to je samo mali dio u kontroli te ozbiljne priče o borbi protiv korupcije i zaštiti javnih interesa.
Povećane su ovlasti DIP-a tim izmjenama. Što je još novo? DIP bi sada trebao s drugim institucijama nadzirati i godišnje financiranje stranaka, ali i kampanja. DIP tu ne može napraviti puno ako Porezna uprava nije neovisna, Ured za sprečavanje pranja novca i slično. Od njih će DIP tražiti podatke, temeljem kojih bi trebao raditi kvalitetnu istragu. No, ovom prilikom pozivam sve stranke da bez obzira na zakone svakodnevno na svojim stranicama objavljuju priljev novca od donacija i troškova. Priča s financiranjem kampanja je užasno bitna jer nakon izbora treba vidjeti donose li političari odluke u korist svojih donatora ili u korist općeg dobra, ili možda ucjenjuju potencijalne ulagače na način da ukoliko žele dobiti nekakvu dozvolu, moraju dati određeni dio stranci. Bili smo svjedoci donošenja Zakona o golfu, koji je izravno pogodovao donatoru HDZ-a. Time se kupuju odluke države, i to je krupna korupcija.
Kako Vam se čini 'prijetnja' Željka Rohatinskog da će ući u politiku sad kad je otkrivena ova čudna transakcija između njegove supruge i Agrokora? Firma najbogatijeg Hrvata kupila je firmu s dugovima i još omogućila Rohatinskima da sačuvaju kuću. Kako držati takve stvari pod kontrolom budući da bi Rohatinskom Todorić sutra mogao biti donator? Ako se želite boriti protiv korupcije, morate pratiti nekoliko područja: pravo na pristup informacijama, financiranje političkih stranaka, javne nabave i sukob interesa, koji nije adekvatno praćen u javnosti. Mislim da se ovdje dogodio sukob interesa i da se radi o političkoj odgovornosti. Dužnosnici na svim funkcijama bi trebali imati snažan osjećaj za političku odgovornost. Nisam vidio da se podnose ostavke, a to bi bio minimum. Drugo je reakcija institucija. Što je napravilo Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa? Ništa. A radi se o vrlo važnoj funkciji.
Mislim da se ovdje dogodio sukob interesa i da se radi o političkoj odgovornosti... Što je napravilo Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa? Ništa. A radi se o vrlo važnoj funkciji.Novi način biranja članova tog Povjerenstva zaradio je kritike. Što je sporno s Vaše strane? To tijelo, koje će biti stalno, imat će vrlo visoke ovlasti. Moći će ući na bankovne račune političara, možda će čak imati veće ovlasti nego Državno odvjetništvo! Moći će pozivati dužnosnike na ostavku. Glavna zamjerka je bila što se članovi ne biraju dvotrećinskom većinom svih zastupnika u Saboru. Tako bi se birali konsenzusom, možda bi bili izabrani manje ovisni ljudi, a ne stranački poslušnici, što je, nažalost, bio slučaj s izborom sudaca Ustavnog suda.
Kako je najlakše ukrasti u kampanji? Nisam siguran je li potrebno da dajem recepte strankama, iako sam uvjeren da ih oni već znaju. Imate primjer za koji su postojale indicije da se dogodio na javnoj televiziji. Velika tvrtka koja je godinu dana unaprijed zakupila marketinški prostor samo kaže dva mjeseca prije izbora da se toj i toj stranci da 10 ili 20 posto zakupljenog prostora za reklame.
Mislite li tu možda na Bandića i Unex grupu Ivice Todorića? Ne bih sad optuživao. No, na taj način je moguće sastaviti naizgled transparentan financijski izvještaj, a da se u pozadini krije sasvim nešto drugo. Zato je praćenje minuta reklama bitno. Popularna je i zlouporaba javnih resursa. Ako ste na funkciji, vi i kad ne traje službena kampanja, možete koristiti svu logistiku, bilo na lokalnoj ili na nacionalnoj razini.
Bandić prema planu zapošljavanja za 2011. planira u svoj ured dovesti 25 novih ljudi. Uglavnom za odnose s javnošću. To može biti dobar znak da tu možda nešto smrdi.
Što je s onim silnim autobusima koji prevoze članstvo od skupa do skupa, kako pobrojati podijeljene sokove i lopte? To je taj drugi dio kampanje koji košta kao medijska promidžba, pokazalo se da su ti trendovi istiniti. Volonteri koštaju, tu su estradne zvijezde koje pjevaju ili im platite da ne pjevaju, to sve itekako košta. Trebalo bi imati velika sredstva da se to prati i ne znam zašto se neka institucija ne osnaži i krene pratiti sve troškove kampanje kako bi ih mogla usporediti sa službenim izvještajima, a ne da to prate mediji ili GONG.
Kakva bi trebala biti sankcija za takve prijestupe? Taj rak je toliko zahvatio našu političku scenu da bi trebalo uvesti zabranu kandidiranja političkoj stranci za jedan termin. Stranke će donijeti odluku o tom budući da sjede u Saboru.
Kako kazniti one koji ispod pulta financira kampanju? Smatram da bi pjevači trebali imati minimum moralne odgovornosti da ne primaju prljav novac zbog svog imidža i reputacije. Nažalost, dotakli smo moralno dno i to je postalo normalno. I to je posljedica 'njegove' vladavine, da mu ne spominjem ime, u čemu su sudjelovali i neki poslovni krugovi, dio medija i crkvenog vrha, bez da im je bilo neugodno i tada i danas.
O medijima u kampanji... Ukoliko navijaju, sasvim je legitimno da mediji priznaju da su za pojedinu političku stranku. Bolje je to učiniti otvoreno, to je normalna praksa na Zapadu.
O strankama opasnih namjera... Do sada se pokazalo da postoji veća opasnost od onih stranaka koje su dugo na vlasti da stvaraju plodno tlo za korupciju i za interese, a ne za rad na općem dobru.
O činjenici da je pohapšeno pola HDZ-a, a Bandića zasad nitko ne dira... Očigledno nismo svi jednaki pred zakonom. Ako ste običan građanin i imate firmu, napravite prekršaj, budite uvjereni da ćete biti kažnjeni. A ako ste politička stranka i radite sustavne malverzacije ili manje prijestupe, nitko neće pokrenuti postupak protiv vas. Do sada niti jedna politička stranka nije platila kaznu za svoje financijske nepravilnosti, po mom znanju.
O nedostacima DIP-a... DIP nema iskustva u praćenju traga novca, nisu dovoljno kapacitirani i na sljedećim izborima će se vidjeti kako će DIP shvatiti svoju ulogu – hoće li raditi proaktivno, postavljati nove standarde.
