Da bi moglo doći do potencijalno velikog problema prijenosa virusa sa životinja na ljude, još prije 30-ak godina upozoravao je Krešimir Pavelić, osnivač i dugogodišnji pročelnik Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, danas dekan Medicinskog fakulteta u Puli,a inače znanstvenik kojem je u fokusu interesa molekularna medicina.
VEZANE VIJESTI
''Premda su ti virusi bili bezopasni za ljude, bilo je jasno da inficiranjem čovjeka mogu mutacijama postati opasni za ljude. To je potvrđeno bolestima poput svinjske gripe, ptičje gripe, SARS-a, MERS-a …'', podsjetio je u razgovoru za Novi list Pavelić, koji, kako napominje, ipak ne otklanja i mogućnost da je ovaj virus stvoren u laboratoriju te stoga poziva da se sve oko njega vrlo detaljno istraži.
Što se tiče podataka o smrtnosti, koje smatra intrigantnima, napominje da je ''ovaj virus manje opasan od svojih rođaka SARS-a, sa stopom smrtnosti od 15 posto i MERS-a sa stopom od 35 posto'': ''No razlika je ipak u tome da je SARS Cov-2 pandemičan i zahvaća znatno više osoba od prethodnih. O nekakvoj egzaktnoj stopi smrtnosti danas ne možemo govoriti za slučaj SARS-Cov2 jer nemamo točne podatke o broju zaraženih''.
Razlikuju se bitno od države do države, napominje i dodaje da razlozi za to mogu biti različiti: ''Najprije se pomišlja na različitu virulentnost sojeva uslijed mutacija, no to se po meni čini manje vjerojatnim. Mnogo su vjerojatnije različite epidemiološke mjere te realni broj testiranih. Zbog toga je i prosječan postotak smrtnosti u svijetu 4.5 posto, iako je ta brojka vjerojatno niža''.
''Kad je riječ o našoj zemlji treba naglasiti da Hrvatska spada u zemlje s najrigoroznijim epidemiološkim mjerama, koje se za sada čine opravdanima, no izvjesno je da takve mjere nisu dugoročno održive kad je riječ o ekonomskim posljedicama koje bi mogle biti znatno gore po stanovništvo nego bolest sa ovako niskom stopom smrtnosti. Naravno uz pretpostavku da taj trend ostane ovakav kakav je sada'', ističe Pavelić.
Dodaje i da treba reći i ''da su sve ove stope smrtnosti znatno niže od onih kod poznatih bolesti poput ospica ili hripavca. Te bolesti se, međutim, danas uspješno nadziru. O stvarnoj stopi smrtnosti možemo govoriti tek kad uskladimo vjerodostojnost podataka inficiranosti sa smrtnim slučajevima. Osobno smatram da će stopa smrtnosti na koncu biti relativno niska, pod pretpostavkom da se ne dogodi neka fatalna mutacija''.
''Svakako možemo očekivati pojavu više sojeva u budućnosti jer virusi stalno mutiraju i kad zahvate dišni sustav bolesnika virus se množi i svaki puta kad to učini moguće je očekivati mutacije. Izuzetno je važno znati koliko vrsta, varijanti virusa egzistira jer dobra i upotrebljiva vakcina mora pokriti oba spomenuta soja'', upozorava.
Mjere i način na koji se one provode u većini zemalja EU smatra korektnima i kaže da doista ne zna što bi se u ovom slučaju moglo više napraviti: ''Naravno, može se diskutirati o tome treba li testirati veći dio pa čak i čitavu populaciju. To bi nam sigurno dalo realniju, odnosno manju stopu smrtnosti, no ne znam koliko zdravstvenih sustava bi to moglo ekonomski podnijeti. Također, nisam siguran da bi ispravno bilo dragocjene državne resurse trošiti za masovna testiranja''.
''Mnogi postavljaju pitanja zbog čega znanstvenici ne mogu prognozirati ili realno komentirati postojeću situaciju te često njihove izjave na početku i sada zvuče kontradiktorno. Znanost će u konačnici dobiti bitku s ovim virusom, stvorit će se vrlo brzo učinkovita vakcina, iznaći kakvo-takvo liječenje težih slučajeva. Ne zaboravimo da bitku nismo u potpunosti dobili niti s ''običnim'' gripama'', zaključuje Pavelić.
