Nepoznati virus jedna je od najgorih noćnih mora svih epidemiologa. Stoga ne čudi što je prije dva i pol mjeseca vijest o prvim smrtnim slučajevima uzrokovanima upravo takvim virusom u Kini uznemirila stručnjake, piše Slobodna Dalmacija.
U jeku epidemije u Wuhanu pojedini dani činili su se katastrofalnima. Preko deset posto ljudi je umiralo. Osim toga, usprkos pohvalama kineskim vlastima zbog mjera koje su izrekli kako bi se suzbilo širenje virusa, javio se i strah da Kina nije dostavljala u potpunosti istinite podatke o tijeku zaraze, odnosno postavilo se pitanje što ako je virus opasniji nego što se čini?
Zbog toga se u nekim znanstvenim krugovima, pomalo neobično, s olakšanjem dočekalo širenje virusa u demokratska društva, s Italijom kao žarištem, jer se sada zasigruno mogu crpiti vjerodostojni podaci o bolesti.
Ustanovilo se da Europom vlada isti soj virusa, a smrtnost se okvirno podudara s podacima iz Wuhana. Tako su početkom veljače stručnjaci imali dobru sliku protiv čega se borimo.
Nije prošlo ni mjesec dana od prvih slučajeva zaraze, a ljudi u Italiji počeli su umirati i od tada nisu stali. Više od deset dana nakon proglašenja karantene, Talijani umiru u rekordnim brojevima. Zašto se do sada stvari nisu smirile?
Dio odgovora leži u činjenici da reakcija sustava nije bila dovoljno brza. Uz to, dozvoljeno je da epidemija pogodi najosjetljiviji dio društva, a to su bolnice i ambulante.
No, i druge zemlje su imale proboj virusa među zdravstvene djelatnike, ali za sada nitko nije u tako dramatičnoj situaciji kao Italija.
Zašto Talijani najviše umiru od virusa koji kola mnogim državama?
Primjerice, u Njemačkoj i Italiji je prvi slučaj zaraze zabilježen gotovo na isti datum, ali je smrtnost u Italiji 8,5 posto, dok je u Njemačkoj u istom periodu 0,18 posto. Što znači da se u Italiji virus proširio na dvostruko više građana nego u državi u kojoj se bolest počela širiti gotovo istog dana.
Odluka o potpunoj obustavi društvene i ekonomske aktivnosti koje su donijele svjetske Vlade nisu bile jednostavne.
Teško je odlučiti hoćemo li riskirati živote starije populacije kako bi aktivno radno stanovništvo spasili od potencijalno dugogodišnje recesije ili spašavati živote, a kasnije brinuti o posljedicama na gospodarstvo i ekonomiju.
U oba scenarija, ljudi će umirati, bilo sada od virusa ili kasnije od siromaštva i stresa uzrokovanog gubitkom posla.
Svijet je gotovo ujedinjen u mišljenju da se prvo trebaju spašavati životi, a zatim gospodarstvo. Najvažnije je da se strategija koju se odabere provede do kraja. Talijani su ovdje zakazali.
U potpunoj karanteni su devastirali gospodarstvo, a istovremeno ju građani masovno ignoriraju. Prema podacima telekoma, čak do 60 posto ih svakodnevno izlazi iz domova i krši pravila. Takvim ponašanjem dobiti će najgore od obje strategije.
To je najvažnija lekcija koju Hrvatska mora izvući iz njihove situacije. Talijani uglavnom ne umiru zbog virusa, nego zbog manjka discipline i društvene odgovornosti, faktora koji su u ovakvim okolnostima iznimno važni.
Ili ćemo poštivati pravila i izolaciju ili ćemo napraviti katastrofu u kojoj će ljudi dvostruko stradavati.
Hrvatsku za nekoliko dana čeka karantena koja znači 0,18 ili 8,5 posto i godine recesije. Nemojmo se zavaravati da je odluka na virusu, piše Slobodna Dalmacija.
