Dok se u nedjelju popodne u Zagrebu održavao prosvjed inicijative "Dosta je bilo" protiv mjera koje od početka epidemije donosi Nacionalni stožer na kojem je bilo nekoliko stotina osoba, stotine zdravstvenih djelatnika skrbilo je za oboljele od koronavirusa. Njih je u bolnicama gotovo 1500, a jedna od onih koja se brine za zaražene je i medicinska sestra čiji se status širi društvenim mrežama.
Sandra je napisala kako je jako žalosna zbog prosvjednika koji ne poštuju trud ni rad medicinara, koji su na trgu bili stisnuti poput sardina bez maski.
"Dobivam po nosu ako sam u brzini da što prije pomognem pacijentu kojem staje srce zaboravila staviti još i vizir i šalju nas zbog toga u samoizolacije. A oni su tu, na Trgu, stisnuti k'o srdele, bez maske i nikome ništa", napisala je na Twitteru.
Evo njezine cijele objave:
"Jako sam žalosna, jako. Koliko ljudi ne poštuje svoje sugrađane i trud nas medicinara. Jutros sam došla iz noćne oko 12 h doma, cijelu noć pružamo skrb svima, pazimo da nam suspektni budu u izolaciji, radimo pod zaštitnom opremom koja guši, sputava. Ostajem kao voditelj nakon reanimacije koja je započela u 6 i 30, pisati izvještaje i tablice za pozitivne pacijente, šaljem ih epidemiolozima, oni mailovima traže neke podatke koji su mi nepoznati.
Dođem doma, budim telefonom ljude, koji su legli jer su cijelu noć bili na nogama da mi izreferiraju i prisjete se točno na kojoj udaljenosti su bili pacijenti smješteni po opservacijama jer se "provukao" asimptomatski pozitivan pacijent među ostale. Dobivam po nosu ako sam u brzini da što prije pomognem pacijentu kojem staje srce zaboravila staviti još i vizir i šalju nas zbog toga u samoizolacije. A oni su tu, na Trgu, stisnuti k'o srdele, bez maske i nikome ništa. Tužna sam i dođe mi da odustanem od svoje profesije koju volim punih 28 godina najviše na svijetu. Da se okrenem i odem negdje gdje nema ljudi, a volim ljude, volim život i volim slobodu nadasve. Ovi ljudi na Trgu prosvjeduju i kažu da im se oduzima sloboda, a ne razmišljaju da istu upravo oni oduzimaju našim roditeljima, imunokompromitiranim prijateljima, nekome koga mi volimo i mogao je jos pozivjeti. Godinama."
