U Njemačkoj niti tri osobe više ne smiju biti na istom mjestu. Sve to ostavlja na ljude ostavlja itekakve psihološke posljedice, život kakvog smo donedavno poznavali je stao. Kako se s time nositi razgovarali smo s profesoricom s Odsjeka za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, Natašom Jokić-Begić.
Osim s koronavirusom, Zagreb se već dva dana bori se potresima zbog čega mnogi ni večeras neće moći zaspati.
''U reakcijama ljudi vidio se nagli porast straha. Sigurno ste primijetili da smo svi nakon tog potresa bili puni energije i radili smo ono što trebamo, probali smo se spasiti, a onda je došlo do osjećaja bespomoćnosti. Ljudi osjećaju psihosomatske smetnje, nelagodu, osluškuju svaki zvuk, svako malo se pitaju je li to opet potres'', kazala je Jokić-Begić.
U ovakvim situacijama ljudi imaju potrebu biti uz bližnje, zagrliti ih, ali zbog pandemije to nije preporučljivo. Pitanje je kako se u ovom trenutku treba ponašati?
''Da je bilo koja druga situacija rekli bi dotaknite jedni druge, ali to sada ne smijemo. Zato kažemo ostanite u socijalnom kontaktu, on je nužan. Pitajte ljude kako se osjećaju, provjerite kako su vaši najmiliji i prijatelji", savjetuje Jokić-Begić.
Izolacija mnogima već sada teško pada, a kako će biti nakon nekoliko tjedana ili čak mjeseci, tek treba vidjeti. Psihologinja kaže kako su Kinezi već objavili svoja istraživanja, a rezultati su pesimistični.
"Daleko je veći broj ljudi koji su depresivni, anksiozni, koji su stigmatizirani jer su pozitivni na koronavirus, koji su ljuti na život, cijelu tu situaciju".
Kako bi spriječili da nam se isto dogodi bitno je održati psihičko zdravlje.
''Svi kažemo da ne želimo talijanski scenarij. Ajmo ne dozvoliti da se psihičko zdravlje pogorša. Fizičko zdravlje će se oporaviti, ali psihičko ako se naruši to će ostaviti dugotrajnije posljedice. Osim toga pogodit će veći broj ljudi nego što će pogoditi virus", upozorava.
Iz svega pa čak i ovakvih teških situacija možemo izvući nešto pozitivno, napominje psihologinja.
''Ljudska vrsta oduvijek se suočava s ovakvim opasnostima i dobro se na kraju suoči. Postoje rizične skupine za psihičko zdravlje – ljudi koji rade u medijima, zdravstveni djelatnici - treba se svako malo odmaknuti''.
''Oni trenuci mira koji se dogode, to iskoristite. Napravite si dnevnu rutinu, da se iskopčate sa svih mreža. Što se više smijemo, to je bolje, i za psihičko i tjelesno zdravlje. Optimizam je ono što najviše možete napraviti za svoj imunološki sustav. Još par dana ćemo bit u strahu i tjeskobu, probajte se odmaknuti od toga, ne slušajte vijesti o tome'', poručuje Jokić-Begić.
Na kraju je pojasnila zašto su ljudi skloni teorijama zavjere.
''Ljudi traže uzroke događaja, to svi rade. Mirnije je vjerovati da je virus pobjegao iz laboratorija, onda možeš uprti prste u nekoga i reći on je to napravio. Priroda je velika sila protiv koje nam se čini da se ne možemo boriti. Priroda nam je dala i razum, ako ga iskoristimo, onda ćemo postati bolji ljudi. Prvo, presložit će se hijerarhija vrijednosti. Ajmo ga presložiti na način na koji će biti bolje svima nama'', zaključuje Jokić-Begić.
Gledaju li ljudi u dovoljnoj mjeri širu sliku - to da je ljudska
vrsta u povijesti preživjela i puno gore pandemije, u puno gorim
životnim uvjetima?
S jedne strane poruke nacionalnog stožera - a onda opet dobar dio
javnosti vjeruje neprovjerenim porukama rekla kazala?
U tom kontekstu, kako ste doživjeli rezultate ankete koju je
prije par dana objavila javna televizija - da je čak trećina
ispitanika od svih ponuđenih odgovora odabrala onaj da je
koronavirus stvoren u laboratoriju s ciljem namjernog širenja
zaraze?
Sada je već dosta izvjesno da ni nakon što prođe ova situacija s
koronavirusom, život nam više neće biti isti. Što se vama čini,
hoćemo li se društvo poslije svega ovoga promijeniti nabolje?
