Nakon što su iz Hrvatske udruge bolničkih liječnika upozorili da se zdravstveni sustav urušio i da za to odgovornost snose Stožer i Vlada, a ministar Vili Beroš takve optužbe proglasio politikantstvom iz bolničkih redova, ponovno su reagirali iz HUBOL-a.
Između ostaloga, u svojoj su objavi naveli i sljedeće:
"Unatoč tim "udarcima imperije" mi ćemo i dalje nastaviti raditi, slikati svoja izbrazdana lica da se nikad ne zaboravi tko je bio na prvoj crti obrane i tko je ostavio srce na terenu. A politikantstvo si možete... Jer mi od njega ne živimo. Mi živimo s istinom."
S dr. Ivanom Šmit razgovaraka je Zorana Čičak Kulić.
Liječnici su puno puta upozoravali na probleme, funkcionira li sustav ili ne?
Sustav odavno ne funkcionira, ako ćemo to nazvati pravim riječim, on je ukolapsu već duže vrijeme. Iako se politika svojski trudi informirati građane o tome da postoji kontrola nad sustavom, mislim da se to više ne može nazvati tim riječima. Mi smo danas u 21. stoljeću i punimo šatore bolesnicima od teške upale pluća. Mislim da tu kontekst kontrole nad epidemijom zapravo ne dolazi u obzir.
Pokušali smo apelirati početkom mjeseca na ministra i sva mjerodavna tijela da se pokušaju postrožiti mjere da bismo dobili malo vremena da uhvatimo kontrolu nad epidemijom, no na žalost mjere su stigle puno prekasno i pitanje je kako će to sve skupa dalje ići.
Kakva je situacija kod vas u bolnici? Imate li dovoljno kreveta, dovoljno respiratora, koliko imate pacijenata?
Pacijenata imamo sve više. Otvaramo sada i četvrti Covid odjel. Respiratori su nam od davnih dana popunjeni. Balansiramo s jednim respiratorom koji nam je nekad slobodan, nekad ne. Molimo Boga da se u Zagrebu negdje oslobodi krevet da nam prime pacijenta kako bi mi u hitnom slučaju taj respirator imali na životu za upotrebu.
Pacijenata je sve više, to su duge hospitalizacije, kad pacijent s teškom upalom pluća zalegne u bolnicu, hospitalizacija zna trajati i po mjesec dana. Ako je priljev velik, kapacitete brzo popunite i tražite nove. Krevete ćemo možda i naći, ali gdje ćemo naći adekvatno medicinsko osoblje da se brine za tako teške pacijente, to je veliki upitnik.
167 je novih slučajeva u Sisačko-moslavačkoj županiji, hoće li te brojke biti i veće i kakav će pritisak biti na bolnicu?
Što više pozitivnih u ukupnom broju testiranih, to se nama više dieže kosa na glavi od onoga što nas čeka za sedam osam dana od tih brojeva Vrlo dobro je poznato da se komplikacije i teške kliničke slike onih koji će završiti u bolnicama javljaju 5-10 dana od početka bolesti. Sve ovo pratimo sa zebnjom. Budimo se s listanjem tih brojeva koji nam govore što možemo očekivati za sedam dana i kalkuliramo po tim odjelima gdje ćemo smještati pacijente, jer znamo da će ih biti, to je sad već uhodani tempo.
Ima li zaraženih među liječnicima i medicinskim sestrama, hoće li vas biti dovoljno?
Imamo dosta zaraženih, bolest ne zaobilazi medicinske sestre i liječnike. Nekad vam se dogodi zaraza na poslu, nekad u krugu obitelji, nekad negdje da ni ne znamo gdje, najčešće je to na poslu kad imate pacijenta za kojeg se procijeni da nije epidemiološki rizičan, pa se postupa kao da nije zaražen, a dva-tri dana kasnije završi u krevetu.
Rekli ste da su mjere stigle prekasno. Očekujete li da će se nešto ipak popraviti s ovim mjerama?
Ovo smo mi zahtijevali početkom mjeseca, nadali smo se da će biti sluha da se izbjegnu brojevi od 4000 pozitivnih na dan. One jesu pomak na bolje, ali da li će biti dovoljne, ovisi zapravo o građanima i koliko će ih se pridržavati, koliko će ozbiljno shvatiti naše apele. Bojim se da što mi više pričamo to više ljudima ide na živce i da bježe u svoju realnost koja je daleko izvan naših odjela gdje proživljavamo pakao zajedno s pacijentima, a po gradovima se proživljava druga realnost.
