Američki virolog Nathan Wolfe za časopisTime rekao je kako COVID-19 nije zadnja pandemija koja nas je snašla, a nije ni najgora. Dvije nas moguće budućnosti čekaju: možemo ili zabiti glavu u pijesak i praviti se da se više ništa neće dogoditi (što već i radimo) ili možemo polaganim, ali sigurnim koracima kao čovječanstvo napraviti sve da se zaštitimo od budućih epidemija.
Trebamo zaustaviti trgovinu divljim životinjama
Baš na tom putu da steknemo otpornost organizma prekinut ćemo s trgovanjem divljim životinjama kako bismo se, već u samom početku, zaštitili od mnogih epidemija. Većinom se sve epidemije prenose preko divljih životinja, najčešće preko onih koje su slične nama (kao što su sisavci). Prekidanjem takve trgovine smanjit će se povezanost između divljeg životinjskog svijeta i prenapučenih gradova (kao što je na primjer Wuhan). Takva zabrana neće u potpunosti smanjiti veze s virusima, ali ćemo bolje poznavati "neprijatelja" zahvaljujući virolozima koji već sada neprestano rade istraživanja i proučavaju (nove) viruse. Oni tvrde da divlje životinje nose otprilike 750.000 virusa koji mogu prijeći na ljude. Zvuči zastrašujuće, ali pilot-programi, kao što je onaj agencije USAID, pokazali su da je moguće sastaviti popis svih prenosivih virusa. Predviđeni Global Virome Project (desetogodišnja inicijativa za otkrivanje nepoznatih virusa) koštat će milijarde dolara, a bit će ono što je za medicinu Projekt humanog genoma: pružit će znanstvenom svijetu detaljno znanje o virusima koji će uzrokovati sljedeće pandemije.
(Screenshot/Twitter)
Koalicija za inovacije o spremnosti za epidemiju (koja prikuplja donacije javnih, privatnih, filantropskih i organizacija civilnog društva za financiranje neovisnih istraživačkih projekata za razvoj cjepiva protiv novih zaraznih bolesti) prikupila je stotine milijuna dolara za razvoj cjepiva za sve buduće pandemije. Još ako pridodamo da će kao pomagalo imati spomenuti popis od svih 750.000 prenosivih virusa, moći će spriječiti razvoj samih virusa prije nego što nastane nova pandemija i osigurati vrijeme za razvoj novog cjepiva.
Nisu sve zemlje jednako bogate
Novac, kao i cjepiva, pomaže zaustaviti epidemije. U budućnosti će već prvi slučajevi ''prolaska'' epidemije potaknuti određena novčana sredstva za kontrolu putem regionalnih ili suverenih polica osiguranja. Žarišne točke mnogih bolesti u povijesti podudaraju se s nekim od najmanje razvijenih zemalja u svijetu. Danas, novčani limiti pojedinih zemalja sprječavaju iste da reagiraju na vrijeme. Dok su političari "zaustavljeni", epidemije se šire. To se, nadamo se, više neće događati jer će postojati određeni međunarodni fondovi koji će biti spremni djelovati već na početku svake epidemije.
Nezaposlenost kao nuspojava epidemija
Suvremeni svijet u mnogočemu ovisi o tvrtkama za zapošljavanje. One su bile gotovo nespremne kada je zbog koronavirusa enorman broj ljudi ostao bez posla. To će se, također, promijeniti. Privatni sektor se ionako već zna zaštititi od prirodnih katastrofa. Kompanije imaju spremne planove kako reagirati na, primjerice, potres, teroristički napad, poplave, uragane, ali ne i u slučaju epidemije. U budućnosti će tvrtke imati službenike za zaštitu tijekom pandemije koji će procjenjivati rizik za svaku tvrtku, razvijati prilagođene planove za ublažavanje štete i nabavljati neovisne potvrde o spremnosti u slučaju epidemije. Imat će i osiguranje.
Vjerojatno se, piše Wolfe, pitate zašto bi ijedno osiguravajuće društvo moglo ponuditi pokriće nekoj tvrtki tijekom epidemije, posebno nakon što su vidljivi gubici zbog Covida-19. Svijet se osjećao slično nakon 11. rujna 2001. godine. Nakon tog datuma zajmodavci, na primjer, više nikada ne bi pristali financirati gradnju visokih zgrada i nebodera bez osiguranja za slučaj terorističkog napada. Rezultiralo je time da je u SAD-u donesen Zakon o osiguranju od rizika od terorizma koji omogućava osiguravajućoj industriji Vladinu pomoć u slučaju enormnih gubitaka zbog terorističkog napada.
Osiguravatelji će naučiti preuzeti sve veći teret, smanjujući troškove poreznim obveznicima, kada se sljedeća nepogoda, kao što je nova pandemija, dogodi. U nekim zemljama tvrtke će možda morati jamčiti da će sudjelovati u programu zaštite. Buduća rješenja koristit će se tehnologijama koje još ne možemo ni zamisliti. Tako će, primjerice, budućnost uključivati putovnice s digitalnim imunitetom, što je bilo nezamislivo prije deset godina.
Ako aplikacija može biti dovoljno sigurna za pohranu i korištenje podataka s kreditnih kartica, može biti sigurna i za rezultate u laboratoriju. Poput žutih imunizacijskih kartona koje ljudi čuvaju, baš takve će aplikacije potvrditi imunitet pojedinaca na viruse protiv kojih su cijepljeni. Oni će biti povezani i s dijagnostičkim rezultatima ispitivanja tako da pojedinci, nakon oporavka i stjecanja imunosti, mogu ponovno biti dio radne snage.
Ovi sustavi omogućit će pojedincima i njihovim zajednicama brže vraćanje u normalu, a podaci će pružiti zdravstvenim službenicima u stvarnom vremenu karte osjetljivosti koje pokazuju koje regije moraju biti pod karantenom i kamo valja usmjeriti napore u cijepljenju.
Budućnost kakvu trebamo i možemo imati
Teško je biti optimističan tijekom jedne od najvećih kriza današnjice, a evo i zašto. Prvo, zamislite da se ova epidemija dogodila prije 20 godina, u svijetu s ograničenim internetom, bez, e-trgovina i isporuke namirnica. Svijet loše opremljen za otkrivanje epidemije i sekvenciranja virusa u danima. Dijagnostika razmjera epidemije bi trajala tjednima, a cjepiva bi se otkrivala u mjesecima. Zatim zamislite da sada, sa svim tim alatima, čovječanstvo u potpunosti shvaća razmjere rizika s kojima se suočava i ulaže svoj izvanredni kapacitet prilagodbe i inovacije u zaštitu sebe od budućih pandemija. To je jedina budućnost koju možemo odabrati. A može početi i sada ako to želimo.
