Švicarski znanstveni žurnal Swiss Medical Weekly objavio je analizu matematičkog modela kojim je utvrđeno koliku zaštitu od varijante koronavirusa omikron pružaju maske FFP2.
"U većini slučajeva FFP2 maske pružit će dovoljnu zaštitu zato što uklanjaju 95 posto aerosola pri udisanju", stoji u rezultatima članka.
Konstrukciju "u većini slučajeva" Michael Riediker, potpisan kao onaj koji je članak poslao, navodi zato što je riječ o zaštiti koju pruža FFP2 maska samo kad je na licu korisnika ispravno postavljena. Ali, čak i u tom slučaju, kad je dakle čovjek masku FFP2 savršeno postavio na lice, postoje situacije kad ona svejedno neće uspjeti filtrirati sve viruse iz zraka pri udahu:
"Kad se dulje vrijeme provodi u situacijama s ekstremnom količinom aerosola (u zraku), čak niti FFP2 neće biti dovoljan, kako pokazuje scenarij o superširiteljima u disku, gdje je za razgovor potrebno govoriti vrlo glasno."
Ako se dublje zaviri u rezultate istraživanja, vidi se da je riječ o primjeru nošenja maske FFP2 dva sata u disku u kojem je slobodnog zraka 300 metara kubičnih, a gdje 20 posto ljudi glasno govori odnosno 50 posto ih pleše.
Još jasnije, ako ste okruženi ljudima koji glasno govore, viču ili pjevaju, sve kad bi svi oko vas nosili masku FFP2, usto ispravno postavljenu, sve kad bi među njima bio i samo jedan superširitelj, primili biste dvaput veću dozu od one granične za zaraziti se omikronom. U slučaju delte, pronašli su znanstvenici i to, riječ bi bila o točno graničnoj dozi.
"Obične kirurške maske više nisu dovoljne u većini slučajeva u javnosti, dok ispravno namještene maske FFP2 još uvijek pružaju dovoljnu zaštitu, osim u situacijama kad dolazi do velikog stvaranja aerosola kao što su pjevanje ili vikanje."
Michael Riediker se u literaturi inače navodi kao stručnjak iz medicine rada i okolišne medicine s ciriškog EHT-a, te kao osnivač Swiss Centre for Occupational and Environmental Health. Swiss Medical Weekly je, pak, znanstveni časopis osnovan još 1871. kako bi liječnici u Švicarskoj razmjenjivali iskustva (Correspondenz-Blatt für Schweizer Aerzte).
Članak je zanimljiv i zato što obrađuje, a to je zapravo bio i izvorni zadatak istraživanja, koliko superširitelja proizvodi koja od varijanti virusa; originalni (divlji) virus s početka pandemije, delta i omikron.
Očekivano, omikron se pokazao da, kao daleko najzarazniji, daleko najveći udio zaraženih pretvara u superširitelje u odnosu na sve varijante koronavirusa. Kod divljeg virusa, onoga koji je prvi utvrđen u Wuhanu, superširitelji su se pojavljivali na svakih oko 1000 zaraženih.
Kod varijante delta, prvi put identificirane krajem 2020. u Indiji, superširitelj je postajao već svaki 30. zaraženi.
Konačno, omikron, prvi put potvrđen u studenom ove godine u Južnoafričkoj Republici, dovodi do toga da svaki 20. ili čak i svaki deseti zaraženi – postaje superširitelj. Takvi razmjeri praktično eksplozivnog širenja COVID-a ponukali su znanstvenike da ispituju koliko u tim uvjetima uopće maske uopće mogu štititi ljude.
